Bila je to tužna večer na Poljudu i dok su se gledatelji već razišli pa i novinari nakon presice silazili iz salona, kad sretosmo kraj stadiona poznata lica. Nekadašnje trofejne hajdukovce, kapetana Hrvoja Vejića, vratara Vladimira Balića. Obradovalo nas je i jedno lice koje zadnjih godina nismo baš viđali oko Poljuda.
Čekaj, jel ono Ivan Bošnjak? Slaven mu kaže: "Ti si mi bio drag, ti si bio 'desetka', ono iza Bubala i Deranje". Bio je i "Hajdučko srce", borben, omiljen. Pa i u životu grada po tadašnjem Denanovom "Modelsu" di je sada "Baoli" , a nekad bila Barina "Eva" ili kako li se sve zvalo to omiljeno mjesto izlazaka mnogih generacija, gdje bi navratio sa prijateljima iz Hajduka Srnom i Carevićem te tada neizbježnim finim imotskim studentom Ivanom Milasom.
I izgleda nam Ivan Bošnjak kao da je još u treningu.
"Pa mogao bi ja i sad odigrat dvadeset minuta", zadirkuje on i nas, onako slavonski. Živi u Zagrebu i nije ni danas daleko od nogometa.
"Lijepa je bila ta titula 2001. Zoran Vulić nas je vodio, Šurjak je bio sportski direktor.
Bila je to dobra momčad i klapa: Pletikosa, Sablić, Miše, Leko, Bubalo, Deranja, Musa,.. pazite da koga ne zaboravim. Dočekalo nas je kad smo iz Varaždina donijeli naslov prvaka."
Gledao je i Ivan Bošnjak ispadanje Hajduka od Ružomberoka, evo šta kaže:
"Ma vidite, Hajduk nije igrao loše, momcima se ne može ništa reći, stvarali su i šanse. Da se deset puta igra ova utakmica Hajduk bi dobio devet puta. Ali to je nogomet. Jednostavno 'bijele' nije tu večer išlo. Ali ostaje domaće prvenstvo koje je tek počelo. Ima u momčadi Hajduka i te kako materijala, kad se to malo posloži biti će to dobro."
Tako kaže Ivan Bošnjak, hajdukov Slavonac kojeg smo voljeli. I javi se Ivane, uvijek kad dođeš do Poljuda.
