Piano Loop Festival, međunarodni festival pijanizma, upravo je krenuo sa svojim 11. izdanjem koje će se odvijati od 26. do 30. kolovoza 2024. u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split. Domaće snage među pet istinskih klavirskih virtuoza predstavlja mladi Lovre Marušić. Od prvih klavirskih lekcija u Omišu pa preko moskovske glazbene škole stigao je na Muzičku akademiju u Zagrebu gdje je diplomirao, a poslijediplomski je studij nastavio na Hochschule für Musik Franz Liszt u Weimaru u klasi Grigorija Gruzmana. Nastupao je s mnogobrojnim eminentnim orkestrima i okitio se nizom prestižnih nagrada, a splitska će ga publika imati priliku čuti 29. 8. u 20 sati.
U Vašoj biografiji stoji da ste prve glazbene korake učinili u Omišu, na nastavi klavira kod prof. Rozarije Samodol. Kakva su u samim počecima glazbenog obrazovanja bila Vaša očekivanja od glazbene škole? Kad ste shvatili da će glazba biti Vaš poziv i životni put?
Moji prvi glazbeni koraci počinju već samim glazbenim okružjem, naime, moj je otac Lovre imao svoj bend, zvali su se Mirabela. Djelovali su 30-ak godina, tata je u mladim danima nastupao s Oliverom Dragojevićem, Zoricom Kondžom i mnogim drugima. Moja je majka svirala harmoniku, a sestra je već tada završavala akademiju u Splitu. Trenutno radi kao profesorica klavira te pročelnica klavirskog odsjeka u glazbenoj školi u Imotskom. Moji roditelji, nažalost, nisu imali mogućnost profesionalne glazbene edukacije te su stoga uputili moju sestru prema glazbi. Ja sam usput kao dječak zavolio zvuk klavira zbog svoje sestre. Jako sam zahvalan što su roditelji primijetili talent kod oboje te nas usmjerili, već smo tada znali da ćemo se opredijeliti za glazbu kao naš životni put.
Zahvalan sam također i Rozariji Samodol, mojoj prvoj profesorici klavira, koja je radu uvijek pristupala sa ljubavlju te je samim time uvijek stvarala pozitivnu atmosferu koja je vladala u našoj učionici. Naučila me mnogo toga, a najvažnije je da je vjerovala u moj talent, kao i tadašnji, danas nažalost pokojni direktor glazbene škole Mihovil Popovac, čovjek koji je prvi investirao u mene, a kasnije me i poslao u srednju školu u Moskvu na edukaciju.
Mnogi glazbenici koji dođu do visokog stupnja obrazovanja ističu da su se u tim fazama života više vodili izborom kvalitetnog profesora svog instrumenta nego lokacijom fakulteta, zbog čega se često odlazi i izvan domovine. Kakvo je Vaše studentsko iskustvo?
Složio bih se s tom tezom. Smatram da uvijek treba birati znanje, odnosno profesora tijekom studija, a naziv institucije te lokacija u tom su segmentu potpuno nebitni. Mladoj osobi koja planira upisati akademiju izuzetno je važno dobro izabrati profesora, ipak se radi o tome da planirate provesti minimalno pet godina svog života radeći s tom osobom. Ja sam zaista imao sreće jer sam radio sa sjajnim muzičarima te sam zahvalan svakome od njih jer sam od svakoga naučio ponešto.
No s druge strane, kao djelatnik Muzičke akademije u Zagrebu mogu reći da i sama akademija pokušava davati jako puno prilika mladima da se dokažu kroz razne audicije i mnoge druge projekte, a iskustvo mi je pokazalo da izvan Hrvatske nije svugdje tako. Zato se trudimo da nam mladi talenti ipak ostanu jer im možemo ponuditi nastupe s orkestrima, razne studentske cikluse i slične aktivnosti dok u suštini u inozemstvu to nije slučaj. Angažman s orkestrom kao takav u studentskim danima praktički ne postoji.
Asistent ste na Katedri za glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kakvo je iskustvo biti "s druge strane" obrazovnog sustava, kako biste ocijenili sebe kao profesora?
Kao student sam uvijek mislio da su studentske obaveze puno napornije nego profesorske, no sad s druge strane vidim da si, ako odgovorno radiš svoj posao te se apsolutno daješ i emocionalno posvećuješ svakom studentu, poslije radnog dana „kao iscijeđena krpa“ – u pozitivnom kontekstu, naravno. Kad sam tek počeo raditi, shvatio sam da od studenata zahtijevam puno više nego od samog sebe, to sam počeo mijenjati. Mislim da je to jedini ispravan način, moramo biti strogi i disciplinirani prema sebi i studentima, inače ćemo teško podizati nivo kvalitete.
Ne bih se usudio ocjenjivati sebe kao profesora, mislim da nakon tek šest godina i dalje radim na sebi te zapravo se još tražim kao profesor i pedagog. Znanje, način rada i strpljenje uče se mnogo dulje, a i ne volim sam sebe ocjenjivati.
Kao solist i komorni glazbenik nastupali ste širom svijeta. Možete li izdvojiti neki nastup koji Vam je posebno značio ili koji smatrate osobito važnim za svoju karijeru?
Definitivno finale Međunarodnog natjecanja u Clevelandu s njihovim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem indonezijskog dirigenta, maestra Jahja Linga, te kasnije finale Međunarodnog Beethoven-Telekom natjecanja u Bonnu s njemačkim dirigentom Dirkom Kaftanom. Također bih istaknuo turneju sa Slovačkom filharmonijom te maestrom Danielom Raiskinom, zahvaljujem svom menadžeru Danijelu Gašparoviću na realizaciji toga nastupa, a kao posljednji veliki projekt spomenuo bih nastup s orkestrom u Weimaru, s maestrom Nicolasom Pasquetom, sjajnim urugvajskim dirigentom i profesorom na HFM-u u Weimaru.
Nezaboravno mi ostaje i sjećanje na nastup s našim sjajnim maestrom Ivanom Repušićem kad sam imao 15-16 godina te smo izveli drugi klavirski koncert L. V. Beethovena na našoj maloj turneji u Splitu i Zagrebu s orkestrom HNK-a Split.
Koji su Vaši omiljeni kompozitori i kakvu glazbu preferirate na svom pijanističkom repertoaru?
Nemam omiljenog kompozitora, volim svu dobru glazbu. Ne samo klasičnu, nego i modernu, primjerice volim sjajnog njemačkog kompozitora Jörga Widmanna, ali kad bih morao izdvojiti nekoga, trenutno su mi po nekom mom unutarnjem nahođenju jako bliski Beethoven, Haydn i Schumann.
Od samih ste početaka Piano Loop festivala uključeni u njega i nastupali ste uz bok najvećim pijanistima današnjice. Što Vam je kao mladom glazbeniku donio taj projekt?
Prije svega moram spomenuti ravnateljicu Vanesa Klevu. Ona je prije mnogo godina, dok sam ja još bio student u Zagrebu, došla onamo samo da me pita jesam li, kao mladi talent, zainteresiran za sviranje na festivalu, uz sve omogućene profesionalne uvjete. Naravno da sam pristao, bila mi je čast nastupati tada, a i ove sam godine počašćen što sam opet na Piano Loop festivalu. Zahvaljujem joj što je uvijek vjerovala u moj rad.
Čime ćete se predstaviti na ovogodišnjem Piano Loop festivalu? Kakva su Vaša očekivanja od nastupa, ali i od publike?
Prvi je dio programa posvećen Beethovenu, a drugi je dio programa je u romantičnom ozračju. Mislim da će biti za svakoga ponešto. Moje je očekivanje prije svega usmjereno prema samom sebi – da dam svoj maksimum te uvijek budem emocionalno angažiran, na kraju krajeva, to publika očekuje. Veselim se svakom slušatelju koji dođe i nadam se da ću opravdati očekivanja.
Kakvi su Vaši umjetnički planovi u novoj glazbenoj sezoni?
Volio bih snimiti svoj prvi CD, koji bi trebao izići početkom 2025., i nadam se da će se svidjeti slušateljima.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja
