Split i borilački sportovi su oduvijek bili na istoj valnoj duljini. Teško se i sjetiti postoji li razdoblje u kojem grad pod Marjanom nije imao svjetskog prvaka ili prvakinju u jednoj od borilačkih vještina.
Titulu najbolje na svijetu trenutno nosi Marija Bodač, kickboxing reprezentativka Hrvatske, ujedno i članica splitskog Pit Bulla. Ova 26-godišnjakinja se okitila naslovom najbolje na svijetu na nedavno održanom svjetskom prvenstvu u Sarajevu, kada je u low kicku do 65 kg osvojila nasjajnije odličje.
Nije to Mariji prvi veliki uspjeh. Briljirala je i u mlađim kategorijama. Kao juniorka je osvojila i europsko i svjetsko zlato, a ovaj minuli podvig možemo smatrati vrhuncem njezine karijere.
O svemu tome, ali i onome što planira u budućnosti, popričali smo s Marijom u prostorijama kluba koji je toliko toga dao Splitu.
Članica ste Pit Bulla. Kako ste se odlučili baviti kickboxingom?
- Kickboxingom sam se počela baviti s 14 godina, više iz znatiželje sam s prijateljicom otišla na trening i tako je sve počelo. U počecima nisam niti pomišljala da će kickboxing zauzeti toliko bitno mjesto u mom životu.
Koje ste uspjehe dosad postigli? Čime se najviše ponosite?
- Izdvojila bih juniorska zlata na europskom i svjetskom prvenstvu. U seniorskoj konkurenciji sam osvajala broncu i srebro, a sada sam postala seniorska prvakinja svijeta. Uz to, dvaput sam osvojila broncu na seniorskom prvenstvu u tajlandskom boksu, koji je moja druga ljubav. Međutim, više sam ponosna na to kako me je ovaj sport formirao kao osobu, izvan ringa, nego na sve medalje.
Koliko ste zadovoljni uvjetima u kojima trenirate?
- Treniram u splitskom klubu Pit Bull, koji je već dugi niz godina najtrofejniji klub u Hrvatskoj. Uz vrhunske trenere Marka Žaju, Gordana Vatavuka, Antu Matasa i Luku Tomića imam i izvrsne sparing partnere tako da su uvjeti za rad definitivno na najvišoj razini.
Kako izgleda Vaš jedan dan?
- Tokom priprema za natjecanja moj jedan dan izgleda: rano buđenje, doručak, jutarnji trening, odmor, ručak, popodnevni/večernji trening, nakon čega ostajem držati treninge za cure i mlađu selekciju natjecatelja. Uz to, ovisno o danu u tjednu, u dan su još uključene rehabilitacija, masaža, bazen...
Kako se financirate? Možete li ostvariti svoje ambicije obzirom na mogućnosti?
- Trenutno se financiram samo od sporta. Protekle tri godine sam paralelno i radila po 8-10 sati u danu uz svoje treninge, ali za biti na najvišoj razini u sportu taj ritam je dugoročno jednostavno fizički nemoguće izdržati, tako da sam se trenutno odlučila maksimalno posvetiti svojim treninzima.
Žena u "pod navodnike" grubom sportu. Kako na Vas gledaju Vaše prijateljice i bliske osobe?
- Ima jedan dobar citat za odgovor na ovo pitanje: "Ne smeta mi što živim u muškom svijetu, sve dok u njemu mogu biti žena", tako da koliko god kickboxing izgledao grub sport za žene, svaki sport na profesionalnoj razini nosi ozljede i ostalo na što prvo ljudi pomisle kad se spomenu borilački sportovi. Moja obitelj i prijatelji su prihvatili da radim ono što volim, nekad ne mogu razumjeti tu predanost sportu i nedostatak vremena za njih, ali ono najbitnije je da imam njihovu podršku.
Koji je Vaš san?
- Uh, puno snova imam (smijeh). Ove "snove", na koje mogu sama utjecati, kao što su uspjeh, posao, putovanja i slično znam da ću ostvariti. Ipak, moj "san" koji ne ovisi samo o meni, jest da imam zdravlja, život ispunjen ljubavlju i pozitivnim ljudima. Kad to imamo, svi ostali snovi su ostvarivi.
Što može očekivati jedna žena kada kreće u svijet kickboxa?
- Žene koje kreću u svijet kickboxinga mogu očekivati razbijene noge, puknute nokte i besplatno šminkanje očiju (smijeh). Zezam se, ako su spremne na disciplinu, naporne treninge, odricanja, ali i poseban osjećaj zadovoljstva, sreće nakon treninga/borbe, koji ovaj sport pruža zasigurno mogu očekivati nešto između ljubavi i ovisnosti za ovim sportom koja će trajati cijeli život.
Poruka za sve mlade cure koje se dvoume početi baviti se borilačkim sportom....
- Svim curama koje se dvoume žele li se početi baviti borilačkim sportom bih poručila da svakako probaju. U rekreativnom smislu bih borilački sport preporučila svakome, a kasnije će sami odlučiti žele li se okušati na natjecateljskoj razini.
