Naklice su selo smješteno u omiškoj Zagori i bile su dio Poljica odnosno Poljičke republike. U tom malom mjestu sada živi dvjestotinjak ljudi, a u našem kratkom boravku vidjeli smo kako je to cjelina u kojoj svatko svakog zna, baš što i priliči životopisnom malom mjestu. Naš vodič kroz krajolik, ali i zanimljive anegdote bio je Miljenko Vrkić, stanovnik Naklica i kroničar zbivanja u mjestu i van njega.

Miljenko se nakon mirovine 2001. godine zastalno nastanio u Naklicama i sada kaže kako se nikad ne bi vratio pod svjetla velikog grada. On je sam pokrenuo web stranicu Naklice.hr u kojoj piše o zbivanjima u mjestu, ali i bogatoj prošlosti i baštini tog kraja.

Prije no što smo zasjeli i upustili se u bezbrojne zanimljive priče o ljudima i prošlosti tog kraja iskoristili smo znanje našeg vodiča da nam pokaže centar, ali i okolicu mjesta koja možda nije administrativni dio Naklica, ali je ipak važan simbol tog kraja.

Crkvica iz vremena doseljavanja Hrvata

Prvo što smo obišli je crkva Sv. Ante koju je Konzervatorski odjel datirao u drugu polovicu 7. stoljeća, a spominje se u Supetarskom kartularu (1080. godine) kao i 1711. u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija. Crkva Sv. Ante zaštićena je kao spomenik kulture i ima svojstvo kulturnog dobra. Mjesno groblje također je arhitektonski pomno osmišljeno i sagrađeno u obliku jajeta s velikim križem u sredini, svaka grobnica je istih dimenzija, a ako dođe potreba za gradnju nove ona se mora napraviti po već definiranim pravilima.

U nastavku obilaska posjetili smo i crkvicu Sveti Juraj u Gatima iz koje se pruža predivan pogled na Omiš i kanjon Cetine, a Miljenko nas je naveo i na desetominutnu šetnju kako bi uživali u najljepšem pogledu “na svitu”. Naš razgovor je načuo i jedan mladi par u šetnji sa psom pa su nam u razgledavanju pravili društvo i budno slušali informacije našeg ‘vodiča’.

Sunce je zašlo i došlo je vrijeme da zasjednemo na čašicu razgovora s našim domaćinom. Nismo se ni okrenuli, a već je na stolu bilo pršuta i sira, kaže Miljenko, da možemo bolje pričati. On je 2001. godine sa suprugom došao u Naklice, na njen nagovor, nakon što su dugo vremena živjeli u Solinu.

“Zapuštene površine”

– Ne treba mi puno. Ja sam jedan od onih ljudi koji gleda funkcionalnost. Ne zanima me novac, duševno bogatstvo je bolje od bilo čega, rekao je i nastavio o povijesti tog malog mjesta. “Nakličani nikad nisu iseljavali, bilo je dvoje koji su otišli u Ameriku i po jedan u Australiju i Zagreb, ali ništa više od toga. Sve nam je ovdje blizu. Prije su autobusi vozili radnike u Split, koji, kada bi se vratili s posla, odmah su ostajali u polju i obrađivali vinograde i maslinike. Danas toga više nema, kada gledate prostor poviše Dugog Rata, Srinjina i slično sve su to zapuštene površine”, rekao je Vrkić.

Upitali smo gospodina Miljenka kako je turizam utjecao na to malo mjesto i što kažu turisti na zemljopisne posebnosti Naklica.

– U Naklicama sada imamo deset kuća s bazenom, a malo stanovnika. Znam da je ljudima čitav listopad bio pun gostiju, a bude ih nešto i kroz zimu. To nije ni čudno s obzirom na naš položaj. Tko dođe u ljeto za par minuta se spusti u Omiš na plažu ili kratkom vožnjom krene u razgledavanje Splita. Tu služimo i kao ulazak u Dalmatinsku zagoru koja je prirodni fenomen i vrijedi je razgledati u svim godišnjim dobima. Zadar, Plitvice, Krku, Dubrovnik sve to možete razgledati u jednom danu, je naporno, ali za one koji žele sve vidjeti itekako je izvedivo, naglasio je.

Vrsni boćari

Nakličani su poznati i po balotaškim i boćarskim uspjesima, a posljednje je osvajanje Ožujsko balote kupa u Sinju 2018. godine. Kažu da se ambijenta i produkcije ne bi posramili ni neki puno poznatiji i novcem izdašniji sportovi. U finalu ekipu “Naklica” (Damir Pirić, Mate Pavešković, Ivan Žuljević i Siniša Stipić) podržavali su mnogobrojni mještani Naklica, prijatelji BK “Naklice”, BK “Sveti Ante” i mnogi drugi prijatelji i navijači iz Omiša i regije.

Još jednu zanimljivost doznali smo od gospodina Miljenka, a to je povijest šaha u Naklicama i širem omiškom području. Prema podacima koje je prikupio, oko 1960. godine u Naklicama su gotovo svi mladi igrali šah i to zahvaljujući gospodinu Jerku Mrčeli koji ga je “donio” 1956. godine iz Dugog Rata. Održavana su prvenstva i kupovi, javno izvješeni rasporedi natjecanja i tablice (ljestvice) uspjeha. Slobodno bi se moglo kazati prava šahomanija u tom malom mjestu!

– Mjesto je živnulo 2001. godine kada je 30-ak volontera organiziralo “Noć poljoprivrednika Naklica” gdje se na improviziranom kominu pekao soparnik, organiziralo potezanje konopa, izbor najpoljoprivrednika i još mnogo toga. Dogodine je manifestacija ostala ista samo pod drugim nazivom “Težačka noć“, a privukla je oko 900 uzvanika. Tada su nastupale klape Tugara i Kostanja, KUD Gata i njihovi gosti iz Vrpolja – Slavonija. Radila se izložba težačkih alata i oruđa i izbor najboljega plesnog para. Čak je i skupna nagrada Grada Omiša za 2002. godinu – za ukupne doprinose i izuzetne rezultate kojima se unaprjeđuje kvaliteta življenja u svome mjestu za Dan Grada Omiša dodijeljena Mjesnom odboru Naklica, zaključio je Vrkić.

Crkva sagrađena u 7. stoljeću, arhitektonski posebno uređeno mjesno groblje, bogata povijest, sportski uspjesi, zemljopisni i turistički značaj samo su dio onoga što nudi malo mjesto u zaleđu Omiša u kojem obitava dvjestotinjak stanovnika. To zorno prikazuje svu raznolikost i posebnost kraja u kojem živimo i imamo priliku zvati – domovinom.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime