Rizah Mešković pouzdani vratar Zlatne generacije Hajduka, proslavio je 77. rođendan. Nazvali smo ga i čestitali, kako i priliči legendi Hajduka i trofejnom vrataru, osvajaču prvenstava i kupova. Kada su hajdukovce sedamdesetih zvali nogometnim Beatlesima i kada je jedna strašna generacija, predvođena vrhunskim trenerom Ivićem, ispisala najuspješnije stranice splitskog kluba. Bilo mu je drago i za Dalmacija Danas porazgovarati malo o tim danima " kraj stare plinare".
U Split ste došli 1973., još je Branko Zebec na klupi Hajduka bio?
Točno. Zebec je bio veliki internacionalac i kao igrač i kao trener , u Hajduk je doveo profesionalizam. On je želio mene i Oblaka.
Došli smo na poziv Hajduka i znate što se onda prvi dan dogodilo?
Znamo, preko noći otišao Zebec?
Tako je. Navečer nas je smjestilo u onaj hotel na Bačvice, mislim da se zvao "Park", kažete da i sada postoji. Tamo smo bili: Oblak, mali Goran Jurišić i ja. Kad ujutro dolazim na Stari plac, zadužujem opremu, trebalo se ići u Dubrovnik na jedan turnir, gdje bi se i predstavilo nas kao pojačanja u bijelom dresu.
Kad vidim neko komešanje ."Zebec je dao ostavku ", Šjor Branko je dosta držao do sebe, a imao je i zašto. Večer prije je bio sastanak Uprave, pa se tu govorilo kako se u Europi došlo do polufinala s Leedsom, tada jednom od najboljih europskih momčadi , ali da se u prvenstvu moglo napraviti više. Nije Zebec izgleda mogao to trpjet . Bio je veliko ime, a tako se i ponašao.
Ujutro u autobus za Dubrovnik dolazi Ivić, bio je u nekom bijelom odijelu i tako je počela moja priča s Hajdukom i Zlatnom generacijom.
I odmah titula na Karaburmi ono kad je Jure driblao Borotu, što mi hajdukolozi govorimo: " Kao da ga još dribla"?
Tako je dobili smo 2:0 i tako osvojili titulu. Ali, ključna utakmica za taj prvi naslov prvaka moje generacije, bila je sa Željezničarom u Sarajevu. Nama nije igralo pet igraća. Mijač je uskočio na centarhalfa. Igrao je i Gluić. Tada smo na Koševu, jer nije se igralo na "Željinoj" Grbavici uspjeli sačuvati 0:0. Borili smo se s tada jakim Veležom za titulu. Osvojili smo prvenstvo na bolju gol- razliku.
A u Kupu prvaka, prednost s Plinare rušila se kao kula od karata?
A svašta se tu pričalo. Jest, dobro govorite, nestalo je struje na pola sata u Saint- Etienneu i onda se nastavilo u čudnim okolnostima, ali nitko nama nije kriv. Jednostavno prokockali smo prednost iz Splita.
Bilo je 4:1 u Splitu u blatu Starog placa, ono kad je Šure kao Ivićevo veslo šibao po lijevoj strani?
Je 4:1 je bilo, a bili smo nas 11 tada, jedna duša, jedno tijelo, stvarno strašna klapa smo bili.
A upućeniji od mene govore kako je Zlatna generacija Hajduka rođena u snježnoj mećavi u finalu Kupa protiv ljutog rivala "Crvene Zvezde" u Beogradu?
A kako ste se to sjetili. U Splitu je bilo mršavih 1:1, ispraćeni smo na uzvrat onako sa zebnjom. Odigrali smo gore iz dišpeta po teškim uvjetima. Jurica Jerković je zabio pobjedonosni gol i osvojili Kup. Samo što smo ujutro Oblak i ja morali u vojsku. Ali, dobro me je zamijenio Ivan Katalinić. Znate, bila je jaka liga. Svaki golman iz bilo kojeg kuba mogao je slobodno braniti za reprezentaciju. Toliko su vratari tada bili kvalitetni i tolika je konkurencija bila. Eto i meni se pružila prilika biti među 22 na Svjetskom prvenstvu u SR Njemačkoj.
A uveli ste u Hajdukov modni asortiman i onaj zeleni dres s trakom i bili onako visoki u njemu posebno elegantni?
Ha, ha.. to mi je donio Ante Dujmić, tada uspješni manager PUMA-e. Zadužio sam ja najprije onaj crni golmanski, što su ga nosili vratari prije mene, ali kad sam dobio ovaj zeleni, nisam se više skidao iz njega. Drago mi je da je ostao u Hajdukovoj tradiciji. Nosili su takav poslije Pudar i Simović, a i mnogi drugi dobri vratari Hajduka.
Imam jednu repliku i danas, obučem ga ponekad.
A u pečalbu ste u Nizozemsku u AZ 67?
Da. I osvojio Kup Nizozemske. Pobijedili smo u finalu Ivićev Ajax, koji je tada osvajao sve.
Dođete li u Split, sada je to veliki turistički centar? Gdje se u vaša doba izlazilo?
Bio sam prije četiri godine i naravno da ću doći kad god me pozovu, zdravlje me na sreću dobro služi.
A nisam je po Splitu puno izlazio, bio sam ja sportaš i profesionalac, a volio sam kad sam imao slobodno, skoknut i u moju Tuzlu.
Mi smo ljudi iz sporta znali otići u "Dva goluba" ima li i sad taj lokal.
Nema Mate, nema odavno, ovo je novi grad onaj Split je ostao u našim uspomenama, ali ne damo ih...
A, Mate su ga zvali jer boksao loptu poput Mate Parlova, legendarnog šampiona u ringu.
Igrao je tako Mešković " i za raju", što se na Strom placu uvijek posebno cijenilo.
E, pa sretan ti rođendan legendo i još puno rođendana!
Tako smo se opet vremeplovom hajdukologije takli uspomena, pa se eto i sjetili kako je već i pedeset godina od Zlatne generacije . Pa bi bilo lipo da ih ove jeseni sve pozovemo i da u korteu prođu zajedno s navijačima, od Staroga placa prema Poljudu, pa ponijeti i slike onih koji više nema: Jure, Miće, Boljata, Mijača.. zajedno s legendama sedamdesetih, na čelu kolone, da nam svitle...
