- Stojim za šankom i pijem pivo. To je zadnje čega se sjećam. Nakon 2 tjedna budim se iz polu kome i upravo mi vade respirator iz usta. Imam dvije teške operacije kičme i ostajem oduzet od prsa prema niže. Pitanje je bilo hoću li preživjeti - priča nam na početku razgovora Matija Gorjanec.
Do svoje sedamnaeste godine redovito je koristio snowboard, role, brdski bicikl i skate tako da, prema Matijinim riječima, život u invalidskim kolicima mu je bilo najgore što mu se moglo dogoditi. Iako se s vremenom malo psihički oporavio, prolazio je kroz jako težak period.
- Dva puta sam rekao da ću si oduzeti život, i bio ozbiljan, jer ne znam postoji li gore vrijeme za prihvatiti invaliditet. Malo sam znao da će nesreća ili najgora stvar u mom životi postati najbolja stvar u mom životu. Vidite, stvari su vrlo jednostavne i dobro nam poznate. Čovjek počne ozbiljno razmišljati o životu tek kada izgubi svaki oslonac i kada se potpuno razočara u sebe. Iako to nisam razumio onda, sada kada se okrenem unazad i promislim, vidim da teški trenutci mogu biti najbolji trenutci, ako si damo reći - dodaje. Iako je izgubio zdravlje njegova osobnost je ostala netaknuta.
'Moj život nije stao'
- To znači da moj život nije stao već sam živio i dalje.
Nakon nekoliko godina vježbanja i terapija, iako u kolicima, dovodim se u dosta dobro stanje. Dobivam puno para, kupujem si BMW i ugrađujem ručne komande, imam brutalno glasnu muziku u autu, djevojka, pare, party droge, trava, alkohol, a što drugo! Potpuno siguran da kontroliram stvari i da biram upravo to što konzumiram - priča Matija.
Je li trava droga i postoje li posljedice od pušenja trave?
- Nakon nekoliko godina konzumiranja party droga i tog jednog ključnog jointa dovodim se u tako loše mentalno stanje, pucam u glavi, da više nisam normalan. Nisam malo puko, nego sam prešao granicu koju nisam smio preći. Pun strahova, tjeskoba i pritisaka, ne mogu vjerovat da se to dogodilo upravo meni.
Ono što nisam znao vezano uz Kanabis je to da je Kanabis psihoaktivna droga što znači da svaki puta kada netko puši travu, nešto mu se ošteti/poremeti u umu, no u tom trenutku se ne bavi posljedicama. Otprilike dvadeset i nešto posto ljudi koji koriste kanabis reagiraju tjeskobno i paranoično, no o tome se ne priča jer nije cool biti slab. Jedini razlog zašto pucamo od trave je taj što nismo stvoreni za travu. Treba bježati od toga - navodi. Postoje ljudi koji će cijeli svoj život pušiti travu i možda nikada neće imati teških mentalnih problema, no i dalje nisu stvoreni za to.
S 22 godine završio je kao psihički bolesnik u invalidskim kolicima.
- Moj život završava. Užasno iskompleksiran nemam se razloga probuditi ujutro, bježim od ljudi i glumim da je sve ok, dok iznutra urlam. Na dnu dna bez ikakve nade ulazim u razgovor s dva lika koja mi govore o najpoznatijoj osobi na svijetu koju malo ljudi zna. Od kada znam za sebe u životu nisam vidio nekoga poput njih dvoje, puni ljubavi, kontrole i žive ono što pričaju. Govore mi o Isusu - priča nam Matija te dodaje:
- Sve u meni bori se da krenem tim putem, no na njihov nagovor po sedmi puta, i na dvije pive, odlazim ipak na jedno druženje i tamo doživljavam MIR! U iduća dva mjeseca moj se život lagano transformira te odlazim na jedno druženje u Orahovicu i tamo doživljavam ono što sam ne znajući tražio cijeli svoj život. Isus ulazi u moju nutrinu i trenutno bivam oslobođen od psihičke bolesti kao da nikada nisam bio bolestan. U čudu čekam na paranoje i tjeskobu da se vrate, no umjesto toga mir i radost. Wow! Kakav osjećaj, kakvo ispunjenje, kakva pobjeda. Da nisam to doživio vjerojatno ne bih vjerovao. Potpuno slobodan! Nanovo rođen! Najsretniji mladić na svijetu. Potraga završena.
Što te potaklo da se priključiš Udruzi Stijena i kako si uopće startao s prevencijom po školama?
- Kako sam bio u svijetu party droga i doživio oslobođenje logično mi je bilo da se priključim Udruzi Stijena, koja pomaže ovisnicima i njihovim obiteljima. Nakon nekoliko godina služenja u udruzi sjedim u sobi i primam nadnaravni poziv odozgo. Nisam nikada razmišljao o tome, niti sam se toga sam dosjetio. To je bilo nešto puno veće od mene. U mom umu je bilo prejasno otkrivenje: "Ići ćeš u srednju školu u gradu u kojem živiš i pričat ćeš o svom životu". I tako je sve krenulo. Nakon toga su samo uslijedili pozivi iz različitih škola diljem Hrvatske - kazuje nam Matija rođeni Zagrepčanin sa zaprešićkom adresom, koji je od 2008. godine do danas bio u oko 150 škola, gdje je održao oko 400 inspirativnih predavanja mladima u sklopu projekta prevencije ovisnosti. Zanimljivo je da do sada, kroz 17 godina nije bio ni u jednoj splitskoj školi.
Međutim i to će se uskoro promijeniti - otkriva nam Matija.
Možeš nam reći malo više o programu ‘Kako reći ne?’
- Programom prevencije ovisnosti pod nazivom ‘Kako reći ne?’ bavim se od 2008. godine. Program se sastoji od interaktivne radionice kojom učenicima na primjeren način objašnjavam problem ovisnosti. Kroz različite ilustrativne primjere, potičem učenike na razmišljanje i na donošenje odluka, prilikom suočavanja s vršnjačkim pritiscima i izazovima. Fokus stavljam na to da problem nije samo sama ovisnost o drogama, već i „normalno“ stanje svijesti koje dovodi do uzimanja droga.
Volio bih naglasiti da predavanje Kako reći ne? nije za ovisnike, narkomane i alkoholičare već za povremene konzumente, a koji su velika većina. Također, predavanje je „POSEBNO“ osmišljeno za ovisnike koji ne puše, koji ne piju i koji se ne drogiraju. Za ovisnike koji rade dobra djela, imaju odlične ocjene, pjevaju u Crkvenom zboru, bave se sportom, no ne mogu prestati biti ljubomorni, lagati, mrziti, biti lijeni, ogovarati, prepisivati, psovati, zamjerati, itd…, rekli bi za „kao slobodne“ mlade.
Također, problem ovisnosti nije i problem sredine. Kako putujem po svijetu dijeleći mladima svoju priču, gdje god došao, problem je potpuno isti. To je problem krivih unutarnjih vrijednosti kao uzrok svih ostalih problema - dodaje.
Kakvo je vaše iskustvo rada s mladima?
- Iskustvo rada s mladima rodilo se iz poziva. Redovito odlazim na ljetne kampove za teenagere i ne znam koliko sam putu sebe čuo kako izgovaram rečenicu: „Ne postoji mjesto gdje bih radije bio nego na kampu ovdje s vama“. Moje srce i želja je biti u društvu mladih. Dakle, ako netko nije siguran treba li služiti mladima neka za početak zaroni u sebe i vidi ima li za to strast? Mladi ljudi posebno tragaju za istinom i bez obzira slažu li se s tobom ili ne, oni poštuju autentičnost. Nema mjesta za glumu, nego razgovaramo s njima na istoj razini. Kada mladi shvate da ih voliš i da ti je stvarno stalo do njih, tada su spremni na promjenu - govori Matija te dodaje:
- Velika većina mladih nemaju jasno oblikovan model ponašanja. Često, kada držim predavanja, kažem: „Svi mladi žele biti uspješni, a uspjeh ne ovisi o izgledu, parama, talentima, sposobnostima ili intelektu“. Upravo suprotno da suprotnije ne može biti. Uspjeh ovisi o jednoj jedinoj stvari, zbog čega svaka osoba može uspjeti, a to je sposobnost da se osoba ponizi. Priznaš da nemaš i tek onda možeš primiti.
Kako danas gledaš na svoj invaliditet?
- Postoji viša svrha mog invaliditeta. Kao što sam rekao na početku, najgora stvar je postala najbolja stvar jer kada dođem u kolicima među mlade, a živim kao da nisam u kolicima, normalno je da se mladi pitaju ‘što je s ovim likom?’. To je savršena prilika da s mladima podijelim razlog svog zadovoljstva u nadi da će ih moja priča potaknuti na razmišljanje i promjenu.
Vjeruješ li da Bog ima plan za svakog od nas?
- Svako dijete nosi u sebi potencijal da postane majka, ako je djevojčica, ili otac, ako je dječak. Kao što mala djeca nose u sebi potencijal da stvaraju obitelj tako svaki čovjek nosi u sebi potencijal da se priključi Božjem planu. Mi smo trodimenzionalna bića i zbog sistema krivih vrijednosti koji nas svakodnevno bombardira i odgovara od bavljenja našom nutrinom, najviše zanemarujemo svoju najdublju potrebu – duhovnu potrebu. Uvriježeno je mišljenje, posebno kod mladih, da se nutrinom bave curice u 5 razredu, slabići i oni koji ne kuže spiku, a ja bih rekao da se nutrinom bave najhrabriji ljudi na svijetu. Ljudi koji su spremni zaviriti u svoju nutrinu i priznati pred svima da su slabi i u potrebi.
I za kraj.
Ima li išta važnije na svijetu od ulaganja u tvoje dijete kako bi pravovremeno znalo reći „ne“ te postala kompletna osoba i primjer u društvu?
'Poučavaj dijete putu kojim treba ići; ni kada ostari neće od njega odstupiti' Izreke 22:6 (Biblija)
P.S. Radin najbolji posa na svitu.
Sve zainteresirane škole mogu kontaktirati Matiju na kontakt: