Ovaj je vikend Festival levande u Velo Grablje posjetilo stotine domaćih i stranih gostiju. Bilo nas je iz svih dijelova Hrvatske, sa nekoliko otoka, ali i iz različitih dijelova svijeta. Sve nas je povezala levanda koje je na Hvaru, u usporedbi s ne tako davnim vremenima, ostalo tek u tragovima. No da ovo selo ne zadesi sudbina brojnih otočkih i neotočkih sredina brine se udruga Pjover.
Osnovana prije 11 godina s ciljem revitalizacije Velog Grablja i života u njemu, udruga je provela niz projekata, radionica, edukacija, radnih akcija i ostvarila brojne lokalne i međunarodne suradnje. Korak dalje otišao je i jedan od ključnih ljudi udruge, Ivan Zaninović zvani Grande, koji je odlučio svoj život i poslovanje prebaciti u selo i na taj način zaista biti dio one promjena o kojoj pričamo – promjene s ciljem obnove i revitalizacije otoka i sela, razvoja malog poduzetništva na otocima i dugoročne održivosti lokalne zajednice, piše Pokret otoka.
Jednom godišnje, posljednjih 9 godina, u Velom Grablju okupe se svi željni iskušavanja pravog otočkog života te postanu glavni likovi priče o levandi. Dvodnevna manifestacija sastoji se od niza praktičnih radionica namijenjenih svim dobnim skupinama – žetva i destilacija levande, radionica suhozida, pletenje vijenaca, izrada suvenira, edukacija o biljkama otoka Hvara i drugim važnim segmentima otočnog života. Nezaobilazna je i ponuda otočkih proizvoda koju je ove godine predstavljalo čak 30 različitih malih proizvođača. Uživali smo u mirisima i okusima levande bilo da smo pazarili jastučiće punjene levandom, pojeli pana cottu od ili popili koktel s levandom.
Organizacija Festivala uvijek je zabavan i divan događaj ne samo za posjetitelje, već za cijeli organizacijski tim sastavljen od volontera iz cijele Hrvatske. Dočekivali vas u Festivalskoj konobi kod veselog Živka, pred poljoprivrednom zadrugom ili u polju, uvijek srdačni, nasmijani i dragi volonteri brzo poprime radostan otočki duh i stope se s otočkim načinom gostoprimstva.
Neki od posjetitelja za ovaj su se Festival pripremali čak godinu dana unaprijed. Čulo se za njega sve do Kalifornije odakle su doputovali Christine i Mattfew sa svoje dvoje male djece Tinesly i Tristan. Odsjeli su kraj Dubrovnika mjesec dana i obilaze okolna mjesta, otoke i kulturna zbivanja. Nije im ovo prvi put u Hrvatskoj, bili su prije 8 godina na medenom mjesecu. Zapamtili su Hrvatsku kao predivnu zemlju u koju su se poželjeli vratiti i dodatno je istražiti. No priznaju nije to ista ona šarmantna Hrvatska od prije par godina. Iznenađeni su porastom broja turista koji su im zapravo onemogućili da vide ono što su došli vidjeti. Dosjetili su se stoga da gradove i poznata kulturno povijesna mjesta obilaze ranim jutrom dok je manja fluktuacija ljudi.
- Primjetili smo nekontroliran rast broja turista na poznatim područjima. Ne smijete dozvoliti da se to dogodi i ovdje. Ukoliko vam broj turista nastavi ovako rasti izgubit ćete identitet i više nećete biti interesantni kao destinacija. Potrebno je više ovakvih događaja kao što je Festival levande. Događanja koji spajaju život otočana, turizam i promociju lokalnog života. Ovakav način prezentacije lokalnih običaja, otočkog života i potencijala razvoja je ono što turisti danas traže.
Mi uživamo ovdje sa svojom djecom. Jedino što bismo organizatoru savjetovali je da razmisli o kreiranju zone za djecu u kojoj se oni mogu igrati dok roditelji pogledaju ono što ih zanima -kazala je.
zainteresirani turisti radoznalo su se raspitivali što ih zanima i birali poklone za sebe i prijatelje.
- Pažnju nam uvijek privuče hrana, osobito ona veganska koja je na otocima još uvijek nedovoljno intersantna kao redovna ponuda u našim restoranima. Silviju Pavičić iz Starog Grada upoznali smo još prošle godine i slastili se njenom divnom salatom od domaćeg povrća i umaka iz kućne radinosti. Ne znamo znate li, ali Hvar i Brač su jedini otoci koji su predstavnici hrvatske mediteranske prehrane i na tom području Silvija vidi veliki potencijal za razvoj gastronomskog turizma i lokalnih zajednica. Prošle je godine sudjelovala na međunarodnoj konferenciji na kojoj je osvijestila koliko je u Hrvatskoj ovaj potencijal razvoja zanemaren, dionici su međusobno nepovezani te ne postoji adekvatna financijska i savjetodavna pomoć za razvoj poslovanja.
Otkrila je u kratkom razgovoru kako joj je, nakon 16 godina rada u restoranu Jurin dvor, ovo posljednja. Trudna je s trećim djetetom, a nakon rođenja želi se potpuno posvetiti djeci, poljoprivredi i razvoju OPG-a u poznatom Starogadskom ageru. Želi raditi s lokalnom djecom i učiti ih kroz praktične radionice u izradi marmelada i sokova, rad u vrtu, proizvoditi vlastite proizvode pa čak i plasirati iste na tržište. Smatra da je edukacija o samoodrživosti od malih nogu izuzetno važna za daljni napredak otoka. Ne moramo vam reći koliko se s njom slažemo?
Upitali smo je što je drži na otoku, znamo da je teško živjeti, zarađivati i odgajati djecu u maloj otočnoj sredini: “Osim moje ogromne ljubavi prema otoku vidim sve više mladih i snažnih žena koje ne odustaju. Vidim zadnje vrijeme da nisam više sama i da sve ovo što radimo ima smisla.”
Dok smo mi tu čakulali nismo mogli ne primjetiti velike plave oči njezine kolegice koja nas je znatiželjno promatrala ne razumjevši ni slova o čemu smo pričale. Ona je Rachel iz Australije. Prvi joj je put u Hrvatskoj i do sada je posjetila otoke Mljet, Brač, Vis i Korčulu, ipak Hvar joj je najviše ostao u srcu i to osobito Stari Grad. Njezino putovanje nije baš ono tipično turističko na kojeg smo navikli. Naime, ona je svoj odmor odlučila provesti pomažući lokalnoj zajednici u koju je došla radeći kod Silvije. Spojile su se Putem platforme Wwoofering i Rachel u zamjenu za spavanje i hranu radi u polju i pomaže oko poslova u vrtu i restoranu. Izuzetno zanimljiv spoj turizma i lokalnog života te razmjene iskustava, znanja i resursa.
Prolazi pokraj štanda nasmijani stariji bračni par. Šalju poljupce Silviji i njenoj gošći iz Australije dobacujući “Delicious food my dear!” (op.a. “Preukusna hrana drage moje!”). Silvija ih poziva da se upoznaju s nama i taman kad smo mislili kako imamo puno materijala za našu priču s Festivala evo još jedne. Njih dvoje, Amanda i Chris, kuću u Starom Gradu kupili su prije 14 godina no tek su se posljednje dvije godine uspjeli potpuno preseliti na otok i osigurati dovoljno sredstava za život. Iznajmljuju luksuzne apartmane i mahom ciljaju na dobrostojeću klijentelu željnu kulturnog uzdizanja i obilaženja povijesnih i baštinskih vrijednosti otoka uz lokalne priče, proizvode i običaje. Na Hvar su doselili s Ibize, svjetski poznate party destinacije koja je naočigled postala sve ono što nisu željeli. Hvar su odabrali prije 14 godina upravo zbog toga jer su željeli pobjeći iz tog masovnog, neplaniranog razvoja turizma koji je štetio lokalnom životu. No uskoro ih je slična situacija zatekla i tu (doduše ne u Starom Gradu, koliko u gradu Hvaru). Prepričavaju nam posljednju zgodu s gošćama koje su joj se požalile na izlet u Hvar gdje su bile izvrgnute različitim dobacivanjima i pogledima pijanih mladih turista. Ostao i je gorak okus u ustima nakon ove neugodne situacije i nemaju baš neku potrebu da se vrate na ovaj otok. S tugom u očima kažu: Bojimo se gdje vodi cijela ova priča s turizmom u Hrvatskoj. Bez strateškog plana i lokalnog razvoja na dobrobit cijele zajednice – ne piše nam se dobro.”
Bio je ovo i prvi festival kojeg su posjetila čak dva otočka gradonačelnika Riki Novak (Hvar) i Antonio Škarpa (Stari Grad). Oboje su nedavno preuzeli vlast u svojim gradovima i nisu skrivali oduševljenje ponudom i atmosferom festivala levande. Svoj strateški razvoj grada temeljit će upravo na temeljima održivog lokalnog razvoja i odgovornog turizma uz suradnju sa svim lokalnim dionicima.
Festival smo završili uz zbor Stella Maris Hvar i “FD Starogrojčica”, te otočkim ritmom uvijek odličnih Šomazguna uz pjesmu, ples i druženje otočana sa svih dijelova otoka. Na dobroj energiji i osmijesima plovit ćemo još dugo, a već sada jedva čekamo jubilarni 10. Festival levande.
