Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić je tijekom gostovanja u središnjem Dnevniku HTV-a iznio svoja očekivanja za sljedeću godinu.
Prema vašim projekcijama, rast gospodarstva u sljedećoj godini trebao bi biti negdje oko 3%, to je dvostruko više od prosjeka eurozone. Je li to ključni razlog zašto ste rekli da mislite da ćemo živjeti bolje u 2026. godini?
Da, to je osnovni razlog. Mi već nekoliko godina imamo znatno višu stopu rasta BDP-a od prosjeka eurozone. Za ovu godinu ocjenjujemo 3%, za iduću predviđamo 2,8% i onda u 2027. godini 2,6%, što su sve još relativno visoke stope rasta BDP-a, koje prati, s druge strane, na tržištu rada rast zaposlenosti.
Ove godine je 40.000 novih radnih mjesta, za iduću godinu predviđamo opet da će se otvoriti preko 30.000 novih radnih mjesta i to onda prati i snažan rast plaća, koji je opet znatno viši nego u eurozoni. Mi smo imali 2023. i 2024. 15% nominalni rast plaća svake godine, a ove godine ocjenjujemo da će biti otprilike 10%.
Za iduću godinu predviđamo da će on biti nešto niži, 6%, ali to bi i dalje trebalo biti znatno više, duplo više od stope inflacije, što znači da će se standard života povećati.
Govorili ste o tome da je globalno gospodarstvo, europsko gospodarstvo, hrvatsko gospodarstvo pokazalo da je prilično otporno na vanjske šokove, na carine, geopolitičke napetosti. Je li to trend koji će se nastaviti u sljedećoj godini?
Očekujem da će iduće godine gospodarstvo također ostati otporno na taj šok, ukoliko se ne bi uvodile neke dodatne značajne trgovinske barijere, što ne očekujemo, ali taj rizik, to zovemo geopolitičkim rizicima, i dalje postoji.
Ono gdje vidimo da bi moglo doći do promjena i odnosno gdje već vidimo da se događaju promjene postupno, to su tzv. lanci opskrbe, koji se zbog novih trgovinskih barijera mijenjaju, postaju duži jer se pokušavaju zaobilaziti trgovinske barijere, i postaju neefikasniji, što utječe i na više cijene, odnosno na višu stopu inflacije.
Spomenuli ste, dakle, inflaciju, za sljedeću godinu pretpostavljate da će ona biti oko 3%. Čini se da će nam to i u sljedećoj godini onda biti jedna od ključnih gospodarskih tema.
Mislimo da je ta predviđena stopa inflacije za sljedeću godinu od 3,1% u potpunosti sukladna ovome što smo na početku govorili, znači stopi rasta BDP-a, očekivanoj stopi rasta plaća od 6% iduće godine, što znači da će i stopa inflacije biti nešto viša nego što je u eurozoni, gdje očekujemo stopu inflacije od 1,9%, ali isto tako očekujemo rast plaća koji bi trebao biti duplo niži nego u Hrvatskoj, 3%.
Ali onda imamo taj problem gdje ljudi zapravo osjećaju da sve postaje skuplje, da sve teže mogu podmirivati životne troškove. Što biste im savjetovali?
Pa činjenica je da stvari postaju skuplje i mi smo imali kumulativno inflaciju od početka, recimo, ove inflacijske epizode, a to je bila polovica 2021. godine kada je stopa inflacije krenula gore, do sada koja se definitivno osjeća. I danas, kada uspoređujete cijene s onima iz 2020. ili početka 2021. znatno su više, 20, 25, 30%, ovisno što gledate.
Međutim, i plaće su rasle isto tako, što znači da je zapravo realni standard rastao. Zašto? Zato što su nominalne plaće rasle brže od stope inflacije i rasle su brže od stope inflacije nego i u jednoj drugoj zemlji u eurozoni. Znači, Hrvatska je u ovom razdoblju imala najviši rast realnih plaća.
U tom kontekstu imamo stalno ipak primjedbe da HNB može više, to možemo čuti i od dijela analitičara i od dijela političkog spektra, čak bih rekao više oporbenog, da su jednostavno potrebne snažnije mjere.
Ne može ništa više raditi od ovoga što radi. Naime, otkad smo ušli u eurozonu, monetarna politika se vodi na razini Europske središnje banke za sve zemlje eurozone. Mi smo na razini eurozone, kao što kažem, postigli 2% stopu inflacije i kamatne stope su na 2%. Drugi instrument je politika bilance centralne banke, znači, tiskanja novca.
I obje te politike su na razini eurozone, ne više na nacionalnoj razini. Ono što Hrvatska narodna banka može napraviti, to su ove makrobonitetne mjere koje smo uveli ove godine i koje su u ovom trenutku već proizvele one rezultate koje smo očekivali, prvenstveno što se tiče ovih nenamjenskih gotovinskih kredita.
Tu govorite o tom pooštravanju uvjeta za dobivanje kredita.
Tako je. I mi već vidimo u drugoj polovici godine pad gotovinskih kredita. I to utječe onda na nešto manju potražnju, pa utječe i na inflaciju, ali to nije osnovni instrument monetarne politike prvenstveno i to nije ono što u velikoj mjeri može utjecati na stopu inflacije.
Ono gdje ste također spomenuli inflaciju je vezano za cijene u turizmu, posebno kad su u pitanju usluge. Jesmo li došli do nekog stupnja gdje bi situacija mogla eskalirati i gdje bismo mogli izgubiti konkurentnost u tako važnom sektoru kao što je turizam?
Pa to je sada već jedan trend koji traje nekoliko godina, kao što smo upozoravali, gdje cijene usluga u turizmu - a one jesu zapravo isto glavni uzročnik više stope inflacije u Hrvatskoj, to su baš usluge. Cijene dobara su niske. Tu već inflacije nema.
Cijene usluga rastu i perzistentno su povišene, prvenstveno turističkog smještaja i ugostiteljskih usluga, i one su rasle znatno brže nego u zemljama konkurentima na Mediteranu, što znači da je taj trend gubljenja konkurentnosti već neko vrijeme na djelu i mi vidimo da pada realna potrošnja turista koji dolaze u Hrvatsku.
To nije dobar trend, to nije dobro. Ako se nastavi duže razdoblje, definitivno ćemo izgubiti konkurentnost.
Pogotovo u sezoni.
U sezoni smo već imali pad broja noćenja. Ono što je dobro je da se u podsezoni i predsezoni on digao, to širenje sezone je pozitivna stvar. Međutim, realna potrošnja gostiju pada.
I to ako se nastavi, to nije dobar trend, o tom treba voditi računa i ja mislim da je jako važno da djelatnici u turizmu imaju taj srednjoročni-dugoročni pogled, "Gdje mi želimo biti za pet, deset godina", više nego "Što ja želim ove godine". Ako trčite za zaradom u kratkom roku, možda ćete je izgubiti u srednjem do dugom roku.
Što će se događati s kamatnim stopama? Vidimo da su one se sad nekako ustabilile na tih 2%. Koji bi smjer mogao biti dominantan u sljedećoj godini? Neki analitičari čak govore da bi one mogle opet početi rasti.
Mi smo sada od šestog mjeseca na kamatnoj stopi od 2%. Znači, tu smo završili ovaj proces smanjivanja kamatne stope. Ono što tržišta ocjenjuju za 2026. godinu, ako gledate očekivanu kamatnu stopu STR, je da ćemo ostati na 2%. Ukoliko tako bude, prijenos kamatnih stopa Europske središnje banke na domaće, hrvatske kamatne stope, što zanima ljude u Hrvatskoj, je, ja mislim, tu negdje sada završio.
Mi imamo sada kamatne stope na kredite poduzećima na nekih 3,5%, imamo na stambene kredite negdje oko 3%, imamo na nenamjenske gotovinske kredite negdje oko 5,5%. Po tim kamatnim stopama mi smo ispod prosjeka eurozone, znači, jeftiniji su krediti u Hrvatskoj nego prosječno u eurozoni, ali možemo očekivati da će se one tu negdje zadržati, da se neće bitnije mijenjati od ovih razina na kojima su sad.
Ono što će biti velika promjena od Nove godine su ti besplatni paketi bankarskih usluga. S jedne strane, za one socijalno ugrožene skupine to je dobra vijest. Očekujete li da će doći do povećanja cijene drugih bankarskih usluga?
Ovaj temeljni paket usluga je zakonom određen, na koji se ne mogu naplaćivati naknade i njegov je cilj prvenstveno financijska uključenost, pogotovo onih najranjivijih dijelova pučanstva.
Što se tiče ostalih usluga, one nisu regulirane, međutim, ne očekujem da će tu doći do nekakve značajnije promjene cjenovne politike banaka zbog toga što banke moraju voditi, naravno, računa u ovoj situaciji i o zadržavanju postojećih i dobivanju novih klijenata.
Kako gledate općenito na percepciju banaka? Imali smo nedavno slučaj gdje je dobivena kazna za Erste Banku zbog činjenice da je narušila privatnost klijenata. Koliko to može poremetiti te odnose i povjerenje u bankarski sustav?
To su neke stvari koje se tiču drugih agencija, znači, zaštita prava na privatnost podataka, GDPR, ali ako gledamo s razine supervizora, središnje banke, povjerenje u bankovni sustav, ono je vrlo visoko. Ne znam nijednu drugu zemlju u EU koja je praktički smanjila broj banaka za dvije trećine.
Kad sam došao u HNB, to je bilo krajem devedesetih godina, tada je bilo 60 kreditnih institucija u Hrvatskoj. Danas ih imamo 19. Znači, za dvije trećine smo smanjili broj banaka bez troška za porezne obveznike. To treba dati povjerenje u stabilnost bankovnog sustava i politike koja ga održava takvim kakav je.
