Veza između Izraela i Giovannija Rosse je neraskidiva. Bivši Vatreni još je za igračke karijere postao jedan od najpopularnijih žitelja Izraela, dobio je i tamošnje državljanstvo, premda nikada nije dvojio da želi igrati samo za Hrvatsku. Rosso je igračku karijeru zaključio 2009. i to u dresu voljenog Hajduka, ali je ostao živjeti u Izraelu, u Haifi.
Rosso je danas osobni savjetnik predsjednika Maccabija iz Haife, ambasador kluba, a Hrvati koji žive u Izraelu doživljavaju ga i kao neslužbenog hrvatskog veleposlanika. I danas je u Izraelu iznimno omiljen...
Rosso je dao intervju za SN.
- Uzbune su zbog ratnog stanja stalne, često i po noći, pa smo puno u skloništima, a tamo nema spavanja - priča Giovanni, otkrivajući potom koliko je njegova Haifa stradala u ratu.
- Niti jedna bomba nije pogodila Haifu. Rakete su poskidale sve što je bilo u zraku, tek su ostaci srušenih bombi znale napraviti manje štete. Nažalost, u okolici Haife nekoliko je bombi našlo ciljeve, nedavno je osmero djece poginulo igrajući se na igralištu. Užas, ne znam što bih rekao...
Niste razmišljali o tome da odete iz Izraela?
- To nije opcija, niti će ikada biti. To bi bio bijeg...
Kako je vašim igračima trenirati u takvom ozračju?
- Treniraju svakako, snalazimo se kako znamo. Jako mi to sliči na moje igračke dane u ratnom Zadru 1992. godine. U Haifi igramo bez gledatelja, u Jeruzalemu, primjerice, nema opasnosti pa smo zadnju utakmicu kao gosti igrali na punom stadionu.
Izvrsno ste otvorili prvenstvo, ali dva poraza u nizu spustila su vas na treće mjesto?
- Moj je Maccabi veliki klub, sjajno posložen, s obiteljskom atmosferom u njemu. Naš je stadion već godinama uvijek rasprodan, s 30.000 paklenih navijača na tribinama. Nismo ista momčad s navijačima i bez njih. Ma, užasno je igrati na praznom stadionu, nema to veze s pravim nogometom. Opet, život se mora nastaviti, nogomet se treba igrati usprkos tom ratu...
Kakva je kvaliteta klupskog nogometa u Izraelu?
- Nije baš velika jer nemaju klubovi novce za dovođenje jakih stranaca, a bez jakih stranaca zaboravite jaku ligu. U moje je vrijeme sigurno bila jača liga. S druge strane, ne igra se loš nogomet, Izraelci su talentirana nacija, vole nogomet...
Danas je i malo hrvatskih igrača u Izraelu?
- Ne možemo platiti one koje bismo htjeli. Sjetite se mog vremena kad su tu igrali Pralija, Halilović, Milanko, Baturina, Duro... Danas takvih nema. K tome, imamo i rat pa je realno očekivati da će kvaliteta lige dodatno pasti jer stranci ne žele doći u ratnu zonu.
Zato pomno pratite SuperSport HNL?
- Hajduk pratim na dnevnoj bazi, što je i dosta zabavno jer na Poljudu nikad nije dosadno. Kad se samo sjetim onog ludog tjedna u kojem je Nikola Kalinić bio smijenjen, što se sve samo tada izdogađalo. Nije to dobro za Hajduk, zato nema titule već 20 godina.
Kakvo vi rješenje vidite za Hajduk?
- Nemam problem s time da je klub narodni i da nije u privatnim rukama. Međutim, tamo gdje klubom čvrsto ne vlada jedna ruka, tamo teško može biti željenog uspjeha. Nema smisla da ja iz Izraela bilo kome solim pamet, ali Hajduk mora imati predsjednika vođu, snažnog karaktera i financijski moćnog, pa da oko sebe složi jaki tim suradnika. To je prvi preduvjet za podizanje kluba.
Gattuso se za sada nametnuo kao vođa snažnog karaktera?
- Sjajan mi je Talijan i neizmjerno drag, hrabar je i stalo mu je do Hajduka. Oduševio me način na koji je zaštitio momčad i homogenizirao je nakon onog cirkusa s odlaskom Kalinića. Gattuso je velika Hajdukova snaga, ali moramo biti svjesni da ne može trener biti taj koji vodi klub. Neko vrijeme može, ali dugoročno ne...
Može li Hajduk do naslova?
- Nemojte da išta prognoziram, ne volim to, posebno ne kad je Hajduk u pitanju. Hajduk je na terenu dobar, posložen, posvećen nogometu. Evo vam samo primjer Livaje. Impresivno je kako je Livaja igrama i golovima tri godine nosio Hajduk. Međutim, klub ga je razvlačio na sve strane, imao sam dojam da je Livaja na rođendanima sve djece u Dalmaciji i na svim iole važnijim društvenim događajima. To nije bilo normalno.
- Gattuso je i Livaju zaštitio, usmjerio ga samo na nogomet i rezultati se vide. Livaja igra još bolje, vidi se da uživa jer više nije klub na njegovim leđima. To je Gattuso napravio i svaka mu čast. Njega zanima samo nogomet, a prije dolaska Gattusa imao sam dojam da je na Poljudu sve važnije od nogometa. PR je radio 24/7 i to u punoj brzini. Kad su mene pitali što bih uzeo iz Hajduka, odmah sam rekao da bi to bio PR.
Dinamo je, kako i Gattuso podvlači, ipak jači?
- Gledam Dinamo u Europi i drago mi je zbog svega što postiže. Drago mi je i zbog Zajeca jer bio je veliki igrač i čini mi se dobar čovjek. Hajdukova je najveća šansa Dinamovo iscrpljivanje u Ligi prvaka. Nije lako izdržati takav ritam, a i glavu nakon igranja na elitnim stadionima u Europi prebaciti na stadion u Koprivnici. Bez da ikoga podcjenjujem, ali to je stvarnost...
