Ekološka Idila u Donjem Muću: Milka i Petar Šimičić gostoprimstvom osvajaju srca posjetitelja, pozivaju ljude iz gradova da beru što i koliko žele

Zamijeniti vrući ljetni vikend na moru za onaj na selu i provesti dan u branju plodova zemlje odličan je osjećaj. Iako su splitski putnici namjernici na selo ciljano išli baš zbog šljiva, jer sada je vrijeme od kuhanja džema, u vrtu Milke i Petra Šimičića u Donjem Muću ih je dočekalo svo blago ovoga svijeta.

 

Donji Muć se smjestio u središtu Zagore na samo 35 kilometara od Splita, a kuća Šimičića je odmah uz cestu. Do kuće vodi mjesna cesta na čijem obzoru prevladavaju uglavnom od neba plava i od predivne prirode zelena boja. Ne može se pogriješiti pronaći kuću jer na vratima stoji poruka o prodaji domaćih pomidora, a kapija je širom otvorena kao da poziva putnike namjernike da uđu.

Šimičići su ljudi već u poznim godinama. Dobar su dio svog života stanovali i radili u Splitu, dok posljednje 24 godine žive u Donjem Muću. Imaju miran, ali i vrlo aktivan umirovljenički život. Za života su navikli na rad, pa tako i sada ne prestaju. Dan im ne može biti bolji jer se nakon ustajanja na svježem zraku bave svojim sadnicama, obrezivanjem, plijevljenjem, zalijevanjem i još mnogočime.

 

Desetljećima se bave poljoprivredom, pa su im neka stabla "stara" i više od 40 godina. Plodova imaju toliko da vjerojatno mogu nahraniti cijelo mjesto. Zato su se i odlučili otvoriti vrata svog dvorišta svim dobronamjernima posebno onima iz grada koji nikada nisu sudjelovali u branju voća i povrća, a tako bi željeli osjetiti kako to izgleda.

 

U svom vrtu nema što nemaju posađeno od povrća i voća. Od brokule, kaula, kupusa, fažoleta, pomidora i cikle do krumpira. Tu su i mnogobrojna stabla šljiva, smokve. Prava blagodat prirode. Uzgoj je ekološki što znači da nema prskanja pesticidima. Gnoji se ovčjim gnojem od ovaca koje pasu na okolnim proplancima, pa što dragi Bog i priroda daju.

 

Prošle godine nije rodila niti jedna šljiva na stablima posađenim davne 1980. godine, ali se zato ove sezone grane savijaju od plodova. Čim se zađe na tu stranu voćnjaka mogu se vidjeti brojna stabla sa ljubičastim plodovima čije su grane prošle van ograde okućnice i mogu se brati s ceste.

 

Splitskoj grupi berača cilj su bile šljive Bosanke koje su najpoznatije, a i najviše se koriste za kuhanje džema i marmelade.

 

Gazdarica Milka, vesela i simpatična ženica primila je putnike namjernike sa osmijehom na licu dozvolivši da se bere sa bilo kojeg stabla šljiva. U jednom momentu dolazi još ljudi željnih domaćih proizvoda, pa se u dvorištu čuje graja, no Milka sve uredno usmjerava i daje zadatke.

 

- Suprug i ja smo se nakon odlaska u mirovinu, a to je bilo davne 2000. godine, ovdje preselili i mogu reći da nam je stvarno lijepo. U prirodi smo na čistom zraku, bavimo se poljoprivredom. Imamo sve što nam treba. Uzgajamo i kokoši. Toliko toga imamo da sami i ne možemo sve pobrati, pa smo se odlučili otvoriti vrata dvorišta i pustiti ljude koji žele brati da beru.

 

Princip je vrlo jednostavan. Osoba ubere primjerice šljive, Milka ih izmjeri na vagu, platite ih i to je to. Cijene su vrlo pristupačne, točnije iste kao što ih imaju brojna druga Obiteljska-poljoprivredna gospodarstva.

- Ljudi su uglavnom oduševljeni prvo što mogu slobodno uči na naš posjed, a zatim i brati plodove zemlje. Brojni se stalno vraćaju. Jedne su godine bračni par Talijana iz Napulja, lovci, koji su bili kod mene mjesec dana ostali oduševljeni prirodom, plodovima zemlje i mirnoćom. Rekli su mi da nisam svjesna kolika je vrijednost svega ovoga. Toliko su uživali u našem voćnjaku i povrtnjaku. Ostali smo dobri. Jave nam se redovno.

 

Taj talijanski lovac joj je pričao kako je u lovu bio po cijeloj Hrvatskoj, pa i Slavoniji. Nahvalio je naše ljude i njihovo gostoprimstvo, no najviše Milku za koju je kazao da je najbolja. Kroz njeno dvorište je prošlo na stotine nogu, ljudi su ubrali na desetke kilograma voća i povrća i svima je zajedničko to što se uvijek i redovno tamo vraćaju. Najviše po domaća jaja od Milkinih kokica koje slobodno trčkaraju po dvorištu iza kuće, a uz šljive Bosanke poseban je hit i njihov najtraženiji domaći proizvod

pomidore.

 

Njihov redovan berač je i splitski stomatolog koji dolazi u branje pomidora koje uzgajaju već deset godina.

 

- Nisam zasadila hibridne sadnice jer su one žilave i tvrde, a i nisu tako lijepe kao domaće sadnice. Znači naše pomidore nisu od hibridnog sjemena već domaće iz Dicma zahvaljujući kojem se od veličine i težine jedvo drže na stabljici koliko su se razgranale. Od njih nam se crveni cijelo dvorište.