Dvadeset godina od tobožnjeg nedjela, a tek nešto manje od početka pravosudnog postupka protiv nekadašnjeg direktora splitskog Škvera i ostalih velikih ‘igrača’, pred splitskim Županijskim sudom donesena je presuda: bivši direktori Brodosplita Goran Vukasović i Ante Luetić te broker Drago Maček oslobođeni su optužbe za zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno poticanje na to kazneno djelo!
Prvostupanjska oslobađajuća presuda splitskog Županijskog suda stigla je godinu dana nakon što je u zastaru otišla optužba za pranje novca te je optužnica s osam imena spala na njih trojicu.
A riječ je o dobro poznatom, iako već antiknom slučaju. Teretili su se za prodaju četiri broda vrijedna 50 milijuna i 50 tisuća USD, koje su naplatili 51 milijun i 560 tisuća USD i za razliku tog iznosa oštetili škver.
U četvrtak ujutro sve je lijepo obrazložila sutkinja Magda Davidović Glumac. Ovo je, nota bene, druga presuda, i u prvom slučaju (sudio je Zoran Kežić, koji je u međuvremenu rasporedom poslova otišao na mjesto suca za izvršenje kazne) je odluka Županijskog suda u Splitu bila oslobađajuća. No, ukinuta je na višem sudu, gdje je doduše spis čekao svoju sudbinu nekoliko godina, a i kad se konačno vratio u Split nije bilo više sreće, suci koji bi dužili predmet Brodosplit bi promijenili referadu pa postupak nikako da se zakotrlja…
No eto, tko čeka taj i dočeka, ne moramo posebno naglašavati kako su zadovoljni bili Vukasović i Luetić nakon objave oslobađajuće presude. Maček nije došao na sud. Bila je naravno prisutna i tužiteljica koja je predstavnicima medija odmah najavila žalbu na ovakvu presudu.
Sutkinja nije štedjela tužiteljicu
Tijekom obrazloženja sutkinja Davidović Glumac nije štedjela tužiteljicu koja po njoj nije najbolje shvatila tijek novca i poslovne uzuse.
-Nije točna tvrdnja iz optužnice da je navedeni novčani iznos Brodosplit uplatio kupcima na ime prodajne cijene ‘vrativši time uplaćeno na ime cijene’. - dio je usmenog obrazloženja presude, dok će puno detaljniji pisani dio stranke dobiti uskoro.
Sutkinja je pojednostavnila cijeli proces kako bi svi razumjeli o čemu se radi. Cijena brodova je oduvijek bila 50 milijuna USD, no upravo kupci su zamolili upravu Brodosplita da se potpišu pobočni ugovori uz originalne brodograđevne ugovore, tri pobočna ugovora kojima bi oni regulirali plaćanja provizije, jer im je tako bilo najjednostavnije.
-Cijena brodova je dakle oduvijek bila tih 50 milijuna i 50 tisuća USD po jednom brodu. A pobočni ugovori su regulirali financiranje ‘buyer supply’ i proviziju firmi Uniship. A sve da je taj novac služio i za takozvani Training ship concept, to ovaj sud ne zanima: sredstva iznad tih 50 milijuna i 50 tisuća USD po brodu uopće nisu novci Brodosplita nego kupca pa onda niti Škver ne može biti oštećen za taj iznos. Uostalom, brodograđevni ugovori sa sva tri pobočna pisma prošli su sve instance: Nadzorni odbor Brodosplita, Hrvatsku brodogradnju – Jadranbrod, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva i na koncu Vladu RH gdje su donesena pozitivna mišljenja o ugovorima te su na kraju izdana državna jamstva za taj posao! Tijekom ovog postupka u ovih 20 godina nije Brodosplit niti postavio imovinski zahtjev, dakle ne smatraju se oštećenima, a čak ni poslovna banka kupca nije ‘u minusu’, kupac brodova je uredno vratio kredit u punom iznosu. - obrazložila je sutkinja.
Još jednom je naglasila kako je ‘formalno Brodosplit vršio isplate brokerske provizije te po milijun USD za Training ship concept, ali to ionako nije bio Brodosplitov novac pa tako nije dokazano da bi optužene osobe iz Škvera pribavile protupravnu imovinsku korist Dragi Mačeku...’
