Uslijed velikih požara u Šibensko-kninskoj županiji prethodnih dana, stradao je velik dio Promine. Izgorjelo je ukupno 2400 hektara ove lijepe planine iznad Drniša. Otvorenog plamena više nema, a na planini požarište sanira na desetke vatrogasaca, kazao nam je glavni županijski vatrogasni zapovjednik, Darko Dukić.
Za vrijeme požara na Promini, vatrogasci i planinari su velikim naporom uspjeli obraniti i tamošnji planinarski dom, omiljeno izletište ljubitelja prirode. Planinarsko društvo Promina zahvalilo je svima koji su gasili ovu planinu i njenu okolicu:
"Još jednom u ime Svih planinara PD Promine zahvaljujemo se Svim gasiteljima. Spasilo se što se spasiti dalo, Planinarski dom i uži pojas oko njega je preživio nalet vatre. Svi su, što je najbitnije izišli neozlijeđeni iz ovog katastrofalnog požara. Bezbroj gasitelja je i dalje na Promini. Slike govore više od riječi, opožarena je cijela Promina, izgorena je šuma, spaljene su info table, putokazi, markacije ... ostala je tuga, bolna pustoš i crnilo. Izgorena je ona zelena oaza Grada Drniša čije su prirodne ljepote oduševljavale sve posjetitelje ove planine.
Zahvaljujemo se i Svim onim planinarima, članovima planinarskih društava diljem RH kao i svekolikom građanstvu koji nas zove u znak podrške, nudeći pomoći u saniranju štete."
[fb_pe url="https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1945883762347114&id=100007765277619" bottom="30"]
Stanovnik Drniša Martin Tarle na svome je Facebooku opisao tijek požara na Promini i svoje viđenje događanja iz dana u dan. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti i autentično:
17.8.2017. je počelo... od malog požara koji je brzo triba bit ugašen je vatra došla do Razvođa i proširila se prema Maloj Promini, nedaleko od kuća u Velušiću, zaseok Buhe. Ovo do sad sam sve pročita i/ili mi je bilo ispričano, a šta sad slijedi sam na svoje oči vidio i doživio... Dolazim do Male Promine koja gori i koju uz pomoć jedne cisterne gase brat mi, ćaća, Ive, Jure, Alen, Teo,Tome, Zvone, Jole, Ante... uglavnom, nas 20- ak iz sela skupa sa 2 vatrogasca i par momaka iz PD Promina. Kad smo ostali bez vode cisterna skupa sa ta dva vatrogasca odlazi i ostajemo sami sa vatrom koja nošena vitrom odlazi prema gredama. U jednom trenutku jedva branimo put koji vatra nije smila pribacit jer bi vrlo brzo došla do druge strane Promine, prema Mijalovcu... Nakon sat i 15 stiže druga cisterna i puni nas... Sa 25-30 kila na leđima penjemo se uz liniju tražeći čelo požara, al s obzirom na pristupačnost i reljef područja stizanje požara se činilo nemogućim... tim više šta bi se morali punit 500 metara niže pa se s punim naprtnjačama vraćat po onim škrapama... ujutro oko 5 sati, već na izmaku snaga, dok ostali gase liniju požara dva čovika koja sam tad prvi put ja mislim vidio ( mislim da je jedan Tomi, a drugi Mlađo), i ja... dolazimo pod grede na čelo požara i saniramo nešto malo šta smo mogli i sidnemo i čekamo ostale. Dolaze još jedan čovik iz Planinarskog društva i Zvone Milovac. Čujem se sa ćaćom i govori mi da čekamo, da dolazi 13 momaka iz JVP Rijeka sa full opremom i da su spremni to ugasit. S obzirom na teren, ljudima je dosta dugo tribalo da dođu do nas, a kako ne poznaju planinu ja se spuštam po njih i dovlačim ih gore. Nakon šta su obavili svoje sidimo zapovijednik JVP Rijeka, mislim da je zapovijednik Drniške (švabo Lovrić) i ja.. i govori riječanin da je to to.. da stižu oko 6 ipo kanaderi. U 6 se spuštam sa Promine prema kući, 3 kanadera obliću požarište i
sa suzama u očima mogu ić leć!
21.8.2017. ono šta sam odma govorio se pretvara u istinu. Nakon kanadera je tribalo sanirat požarišta, ostavljeni su mali otvoreni plamenovi koji u slučaju bure mogu napravit veliku štetu. S obzirom da bura i nije tako rijetka pojava u Prominskom kraju, smatram da je velika sramota šta se takav scenarij dopustio. Nakon šta sam zva kući i čuja se sa svojima, bija sam uvjeren da požar skupa sa burom nemože zadržat nikakva ljudska sila, nažalost bija sam u pravu... Veliki broj vatrogasaca (i to dobrih i organiziranih) sa dosta vozila, opreme, dobro povezanih su nemoćni u takvim situacijama. Do ove nepovratne tragedije nije smjelo doći... Ne želim uopće opisivati prizore sa planine jer nije bilo kvadrata di se nije vidija plamen... di se nisu vidile rotacije... samo kad sam iša do planinarskog doma vidit kakva je situacija, vratija mi je nadu netaknuti mali točak (neznam jeli tako i ostalo). Uglavnom, naša Promina više nije ista... ono misto koje je bilo raj za sve nas koji bi odmorili mozak samo pogledom na nju, a kamoli planinarenjem ili lovom, sada moramo gledat sa tugom i mukom u prsima jer smo joj dopustili takvo nešto.
HVALA SVIMA KOJI SU SUDJELOVALI U GAŠENJU OVE KATASTROFE, A ZAPOVIJEDNICIMA VATROGASNIH POSTROJBI I SVIMA NADREĐENIMA PORUČUJEM DA SE ZAMISLE KAKVE BI POSLJEDICE BILE DA JE VATRA JOŠ SAMO ZAHVATILA NASELJENE KUĆE (A NIJE BILO DALEKO), POSLJE 3 DANA TINJANJA VATRE KOJU JE 20-AK LJUDI SA NAPRTNJAČAMA MOGLO SANIRATI NAKON PRELIJETANJA KANADERA.
P.S. ovo je moj stav i ne mora nužno biti ispravan, isto tako... ako sam nešto krivo napisa, nešto izostavio, ispričavam se.. ali još sam vruće glave i napuknuta srca jer predug je put pred
nama ako želimo da nove generacije uživaju u miru i ljepoti naše Promine, kao šta smo do jučer mogli mi.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/martin.tarle.77/posts/1941684756093947" bottom="30"]
