Psi uljepšavaju živote ljudi već stotinama godina. Prema nekim podacima, oko 40% građana Hrvatske ima ili je imalo psa i oni su dvostruko popularniji ljubimci od mačaka. Ljubav i odanost psa definitivno je odnos koji treba osjetiti svaki čovjek barem jednom u životu, no nemoguće je oteti se dojmu da se odnos čovjeka i psa posljednjih godina jako poremetio.
Tome najviše svjedoče društvene mreže gdje se psi nerijetko oslovljavaju "bebama", a vlasnici psa redovito sami sebe nazivaju "mamama" ili "tatama" svojih pasa. Nerijetko se o psima govori kao o "starijoj braći" beba koje dolaze u obitelj, a psi su posljednjih godina "žrtve" rođendanskih zabava, raznih videa, kao i modne i kozmetičke industrije.
Stvari su otišle toliko daleko da se žene na Instagramu svojim psima obraćaju na Majčin dan.
Ništa od toga nije naročito dobro za vašeg psa, kaže nam popularni trener pasa Mladen Miljuš kojeg na Instagramu koji se bavi socijalizacijom pasa prate tisuće ljudi iz regije. Miljuš je u svojoj karijeri radio na socijalizaciji više od 900 pasa i već 11 godina radi na korekciji ponašanja odraslih pasa i odgoju štenaca.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Odnos ljudi i pasa i razgovor o tome da su mnogi ljudi u psu našli zamjenu za ljudsko biće jako je osjetljiva tema za koju je bilo prilično teško naći sugovornika.
Po vašem iskustvu s vlasnicima i psima - prelaze li vlasnici granice odnosa, odnosno primjećujete li da se vlasnici pasa prema njima ponašaju kao prema bebama?
Dobro pitanje. Veoma često imam priliku to primijetiti. S naše ljudske strane, to nam godi. U biti, ispunjava neke od naših potreba za validacijama. Imamo živo biće, koje je toplo i koje je lako voljeti i upravo iz tog razloga se i nesvjesno prelazi ta granica, a koje nam pruža jako mnogo bezuvjetne ljubavi. Nažalost, posljedice takvog pristupa često prouzrokuju ozbiljne probleme u komunikaciji sa njima, jer ih stavljamo u poziciju koja za njih nije prirodna.
Ljubav nije problem. Problem je što mimo ljubavi ne postoji često ništa drugo. Izostaje struktura, izostaju pravila, granice u odnosu... I vrlo brzo dobijemo psa koji ne zna kako da se ponaša u nizu situacija i aktivnosti i onda kako nisu usmjereni, počinju se ponašati iz ugla vrste, a to najčešće nije ono što ljudi zamisle onda kada uzimaju psa, pa dolazi do manjih ili većih sukoba i na kraju i ne uvijek i kod svih takvih odnosa, počinju obostrane frustracije.
Voli li nas pas na način na koji mi volimo njega? Ili pas ima drugačije mehanizme privrženosti?
Naš način i njihov način... Naš ugao je uglavnom bezuvjetan. Njihov... Da, ali tek kada ispunimo one osnovne stavke, poput toga da nam pas vjeruje i da nas poštuje. I naravno, to povjerenje i poštovanje nije nešto što se jednom postigne i da se naknadno ne može poremetiti.
U tome leži naša odgovornost; da im osiguramo redovno sigurno vodstvo s naše strane, kako bi uvijek imali i vidjeli u nama tu sigurnost i kako bi znali kako da se nose sa okruženjem u kom se nalaze i pod svim tim utjecajima Rezultat povjerenja je svakako preduvjet za ljubav.
Preciznije malo.. Pas će se naviknuti na jedan dom ili dvorište i tu će relativno redovno imati hranu, krov nad glavom i sigurnost. I koliko god puta otišao, uvijek će se vraćati, jer psi su robovi navika; dok god su im poznati ishodi situacija, pa makar bili i negativni, pas će se držati onoga što mu je poznato.
Međutim, istom tom psu, ako osiguramo bolje uvjete, više aktivnosti sa potpuno drugim ljudima i boljim okruženjem, pas će odabrati ove potonje, jer...bolji su uvjeti i bogatiji je život; više aktivnosti i više zajedničkih aktivnosti sa tim novim ljudima i da tu se rađa zdrava atmosfera za rađanje ljubavi.
Pas će se stvarno vezati za nas, ali tek onda kada mu osiguramo one uvjete koji njima kao vrsti trebaju poput dovoljno fizičke aktivnosti, mentalnih izazova, kvalitetnu ishranu, sigurnost doma i sigurno okruženje uopšte.
Na to bih dodao i aktivno usmjeravanje kroz sve aktivnosti od strane čovjeka i imat ćemo sve elemente koji su potrebni da se ljubav rodi i održi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što je normalna ljubav prema psu, a što je ono što prelazi granicu?
Normalna ljubav bi bila da im osiguramo sve ono što im je potrebno kao vrsti, a pod tim podrazumijevam:
- redovno izvođenje na povocu, kao i redovno puštanje sa povoca, kako bi se "protegnuli" i oslobodili se nagomilane energije;
- redovna socijalizacija sa drugim psima - igra, interakcija, trčanje ..
- da preuzmemo odgovornost toga da smo mi njihovi zaštitnici i da smo mi ti koji ih usmjeravaju unašem okruženju, kako bi se znali nositi sa nizom utjecaja bez stresa;
- kvalitetna ishrana;
- redovan odlazak kod veterinara;
- zdrav način održavanja higijene;
- mnogo ljubavi i sigurno mjesto za odmor.
Nezdrav pristup bi bio bilo koja prethodno ignorirana točka i naravno odnos koji je usmjeren isključivo na ispunjavanje potreba nas ljudi (najčešće je to vezano za ispunjavanje emotivnih potreba ljudi), bez da uzvraćamo kroz našu odgovornost prema njihovom kompletnom fizičkom i mentalnom zdravlju, što je navedeno u prethodnim stavkama.
Zna li pas kad mu je rođendan? Uživa li pas u onom što je sad trend na Instagramu (uređivanja, proslave, odjeća za pse...)?
Zapravo ne. Ne broji dane, niti godine, niti razmišlja o tome. Nama ljudima to nešto predstavlja, jer to je dio naše kulture. Za psa to samo znači, tad kad se desi, da će dobiti hrane, koju poslasticu, možda neku igračku i tad će ga svi nešto tapšati i slično.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zapravo, vrlo često taj tip slavlja za psa predstavlja i stres; tu je hrana, tu je visok stepen uzbuđenja oko njega, tu su često drugi psi... A promatrajući njihovu prirodu, kada je prisutna hrana, drugi psi oko hrane, nervoza raste.
Pa zatim fotografiranje i sve ostalo može predstavljati i često predstavlja stres za psa, jer njemu je bitno da dođe do te hrane i tih poslastica i ne tako rijetko imamo pojavu negativnih faktora koji utiču na njihovo naknadno ponašanje.
Vrlo često može doći i do pojave agresije u takvim situacijama, jer pas bude uznemiren u vezi hrane, a to mu je glavni cilj. Nama ljudima to nešto znači. Imamo fotografije i snimke omiljenih bića, pa je s te strane opravdano.
Ono što bih preporučio u vezi takvih situacija jeste da se u tom slučaju najviše pažnje obrati na slavljenika i na to kako se on osjeća i kakve znakove daje. Dakle, da li je pod stresom ili je opušten i da se signali ne ignoriraju kako bi i to slavlje prošlo kako treba. Iz ugla psa, samo to slavlje i taj scenarij mu nije važan. Njemu je važna hrana u tome svemu, validacija koju dobiva i o kojoj ne razmišlja, igračke sa kojima će se naknadno igrati neko vrijeme...
Kako izgleda zdrav odnos čovjeka i psa?
Ukratko: Čovjek je preuzeo odgovornost za psa i za njegovo mentalno i fizičko zdravlje i osigurava mu na tom planu sve što mu je potrebno, a to podrazumijeva i ljubav.
Ne humanizira životinju. Dakle, ponaša se prema psu u skladu sa njegovom prirodom i potrebama. S druge strane, čovjek ostaje ono što jeste - čovjek. Kad se psu dozvoli da bude i ostane pas i kad čovjek ostane čovjek, odnosno zaštitnik psa - sve je u redu.
Može li pas nadomjestiti neke ljudske potrebe za drugim bićem (majčinstvo recimo)?
Naravno da ne. Pas ne može zamijeniti te vrste emocionalnih i psiholoških potreba. Ipak, može igrati značajnu ulogu u našem životu, posebno u teškim periodima. Prisustvo jednog čupavog i veselog bića, često može pomoći da brže pokrpimo neke rane i ponovo pronađemo unutrašnju ravnotežu – jer ta ljubav koju oni nama pružaju je zaista posebna i velika.
Psi nas mogu izvući iz najmračnijih trenutaka jer zahtijevaju brigu i pažnju, a zauzvrat jasno pokazuju zahvalnost. Taj osjećaj svrhe – stvaran i vidljiv – može biti neprocjenjiv. Njihova potreba za šetnjom i fizičkom aktivnošću često nas potiče da se i sami pokrenemo, izađemo na sunce i ponovo osjetimo životnu energiju.
Ipak, ključne odgovore moramo tražiti unutar sebe. Psi mogu biti naši suputnici i podrška, ali nikada ne mogu u potpunosti zamijeniti ljude niti je pravedno da im stavljamo takav teret na leđa.
Kako odgojiti štene da bismo od njega izvukli najbolje osobine - je li bolja strogost ili nježnost?
Najbolji odgoj temelji se na osjećaju sigurnosti i poštovanja koje pas ima prema svom vlasniku. Cilj odgoja je prilagoditi psa životu uz čovjeka, posebno u urbanoj sredini koja nosi brojne izazove.
Ključ je u ranoj socijalizaciji – upoznati psa sa situacijama i okruženjem koje ga čekaju: bicikli, djeca, drugi psi, vožnja autom, boravak u kafiću ili dočekivanje gostiju. Uvođenjem pravila i granica mi zapravo osiguravamo psa alatima kako da se uspješno nosi s našim ljudskim svijetom. Pravila i granice su potrebni radi sigurnosti psa i ljudi oko njega, dok su ljubav, igra i pažnja ključni za izgradnju povjerenja i opuštenosti. Balans između discipline i nježnosti omogućava psu da razvije najbolje osobine i postane sretan, stabilan suputnik.
Je li pas sretniji ako se prema njemu odnosimo kao članu obitelji ili kao prema - psu?
Pas jest član porodice, ali je i pas. Važno je pronaći balans između te dvije uloge i to je na nama ljudima.
Koji je vaš savjet za ljude koji zbog usamljenosti ili narušenih ljudskih odnosa žele nabaviti psa?
Pas nam može obogatiti život. To je bez sumnje tako. Bezbroj je primjera ljudi čije su svakodnevice postale ispunjenije i sretnije upravo zahvaljujući psu. Ipak, važno je pristupiti odluci o nabavci psa s razumijevanjem da pas nije samo društvo, već živo biće koje treba pravilnu socijalizaciju, obuku i pažnju. Isto tako, ma koliko nas voljeli, ne mogu u potpunosti zamijeniti ljudske odnose. Konačne odgovore i rješenja za svoje emocije trebamo tražiti unutar sebe i među ljudima. Pas može biti divan suputnik i podrška, ipak nikad ne mogu u potpunosti da zamijene nama ljudima - ljude.
