Uz dan sv. Jurja (Jurjev dan, Zeleni Juraj, Ðurđevdan…) i 23. travnja vezani su mnogi narodni običaji s početka proljeća (ophodi uz obredne pjesme, paljenje krijesova i tome sl.), no za Poljičane je Jurjevo ili Jurjev danak onaj dan u godišću kad se tradicionalno i u velikome broju oboružani župskim bandirama okupljaju na svom povijesnom zborištu na brdu Gradac zapadno od Gata kako bi zajedničkim misnim slavljem pred crkvicom sv. Jure obilježili dan svog nebeskog zaštitnika, a potom u Podgracu birali svoje velike knezove i vojvode, te cjelokupnu svjetovnu i sudsku vlast svoje nekoć slavne Poljičke knežije.
U novije doba, od druge polovice 20. stoljeća, zbog radnih obaveza koje mnoge priječe da na Gracu i u svojim župama diljem Poljica svetkuju blagdan sv. Jure, hodočašće Gracu i zajedničko misno slavlje održava se prve nadolazeće nedjelje, dok je tradicionalno biranje kneza i drugih organa vlasti u Poljicima sukladno poljičkome zakonodavstvu iščezlo zajedno s nestankom Poljica s političke scene. (iz Poljičkog rječnika u pripremi)
Zato je najbolje ovaj prilog zaključiti stihovima glasovitog ‘kroničara’ Poljica don Frane Ivaniševića: Ah, Poljička domovino moja, / Mene steže puno ljubav tvoja / Kamo tebi stara prošlost tvoja / Kamo li ti gospoda knezovi, / Gdi li su ti stari vitezovi, / Kamo tvoji zborovi sastanci, / Gdi su tvoji na glasu junaci, / Nije sada ka’ je prije bilo / Drugo se je vrime prominilo!
