Piše: DANIEL PAVLINOVIĆ
Grenland je jedno od onih mjesta gdje sam već nakon prvog posjeta znao da ću se vratiti – jednostavno me osvojio na prvu.
Prvo putovanje na Grenland dogodilo se krajem kolovoza i početkom rujna 2023. Išli smo prijatelj Dario Bandur i ja, preko Islanda, s legendarnim Dash 8-200 avionom tri i po sata leta iz Reykjavika do Nuuka, a nakon nekoliko dana u Nuuku pošli smo na nekoliko dana u Ilulissat. Pratilo nas je većinom oblačno, kišovito i vjetrovito vrijeme i to je, osim gotovo nadrealnog okoliša, bio dodatni razlog da se ponovo uputim na najveći otok na svijetu.
Planiranje, rizik i odluka za ljeto
Prvi put je postojao rizik kod planiranja nekoliko mjeseci unaprijed, ponajviše baš zbog vremenskih uvjeta. Zato sam drugi put odlučio poći ljeti, a smještaj i letove rezervirao sam samo nekoliko dana unaprijed, kada sam bio siguran da me očekuje dobro vrijeme.
Ovaj put sam otišao sam, krajem srpnja 2025. Grenland je od nedavno uveo direktne letove iz Europe pa nije trebalo ići preko Islanda. Išao sam preko Kopenhagena, što sam iskoristio da dođem malo ranije i iskoristim jedan cijeli dan u razgledanju Kopenhagena, koji me oduševio danskom arhitekturom, kulturom bicikliranja, sređenim velikim parkovima i nordijskom kuhinjom.
Magla nad Nuukom i kruženje iznad fjordova
Dan iza sam petosatnim letom išao za Nuuk, gdje smo najprije kružili sat vremena zbog magle oko aerodroma u Nuuku. Kruženje avionom dok se magla ne razbije ispalo je neočekivana atrakcija, jer je pružilo spektakularni pogled na planine, fjordove i led oko Nuuka. Pritom me donekle bilo strah da nas ne preusmjere na Island, jer se upravo to dogodilo s letom dan prije, koji zbog magle nije uspio sletjeti u Nuuk i nakon dugog kruženja su se preusmjerili prema Reykjaviku, što sam pratio preko Flightradar24 i nadao se da se neće ponoviti. Srećom nije i nakon sat vremena sletjeli smo na aerodrom, na kojem je bila velika gužva zbog poremećenog rasporeda letenja. Nakon početne tjeskobe od te situacije, brzi razlaz magle i obilje sunca koje je zasjalo kroz velike staklene površine novog aerodroma u Nuuku, dali su dozu optimizma da će biti sve u redu s mojim letom za Ilulissat koji je bio predviđen nekih četiri sata nakon što sam sletio. Bilo je manjeg kašnjenja, no na kraju sam ipak uzletio s prepoznatljivim crvenim Dashom 8-200 Air Greenlanda i za sat vremena i dvadeset minuta stigao u Ilulissat, gradić oko 560 km sjevernije od glavnog grada Nuuka. Dash 8-200 je vrlo malen avion, u kojem se sjedi skoro kao u autobusu, a stane nešto više od 30 putnika. Ušao sam u priču s nekim Talijanima pa je malo više od sat vremena brzo proletjelo dok nismo sletjeli u Ilulissat oko 18 sati po lokalnom vremenu.
Hotel Arctic i pogled koji “odmah vraća u život”
Ilulissat je gradić s oko 5000 stanovnika i malo smještaja za turiste, a kako sam putovanje organizirao u zadnji tren, privatnog smještaja više nije bilo. Ostala je jedna od zadnjih soba u hotelu Arctic, koju sam uzeo i nisam požalio. To je lijepi hotel od četiri zvjezdice izgrađen u nordijskom stilu, smješten na rubu grada, s fantastičnim pogledom na Ilulissat i Disko Bay zaljev. Osoblje hotela zna s kojim letom stižete i dočeka vas s prijevozom s aerodroma do hotela. Čim sam ušao u sobu dočekao me pogled prema jugozapadu i Sunce koje se spuštalo prema horizontu, uz nešto tanke magle koja se nalazila iznad mora i obavijala plutajuće ledene sante. Spektakularan pogled. To je momenat kada sam shvatio da se cijela avantura već isplatila.
Imao sam pet noćenja i nisam htio gubiti vrijeme pa sam uzeo morsku turu po fjordu već taj dan u 21 sat. Tura se zvala Icefjord Midnight Sun tour, jer je ovo razdoblje polarnog dana koji traje 24 sata. Sunce se u ponoć (midnight sun – ponoćno sunce) nalazi na horizontu, što je vrijedilo i zabilježiti fotoaparatom. Tura je trajala oko tri sata, od 21 do ponoć, kada smo se krenuli vraćati u Ilulissat. U ta tri sata obišli smo goleme sante leda u Ilulissat Icefjordu, plovili među njima, pri čemu su se često mogli vidjeti i grbavi kitovi. Bila je bonaca, a uz zlatno ponoćno sunce cjelokupna atmosfera bila je tako nadrealna da se to teško i s fotografijom može prenijeti.
Započeti dan u Kopenhagenu, a završiti ga s ponoćnim suncem na moru u Ilulissatu značilo je sjajan početak ove grenlandske avanture. Vratio sam se u hotel, umoran i pospan, iako je iza ponoći odmah praktično bila zora, koja vuče da se nastavi dalje, ali tijelo ne da. Zamračio sam zavjesama sobu koliko sam mogao (i dalje podosta svjetla) i odlučio se naspavati bez alarma. Sutra sam imao slobodan dan za šetnju po Ilulissatu, a sljedeću turu tek prekosutra.
UNESCO staze i područje pasa za prijevoz
Nakon doručka u hotelu, otišao sam na 'hiking' oko UNESCO-zaštićenog Icefjorda, gdje postoje tri glavne staze za hiking. Dan je bio sunčan i gotovo bez daška vjetra. Putem od grada do Icefjorda, što je pješke oko pola sata, prolazi se kroz područje koje je prepuno pasa za prijevoz (dog sled). Kažu da ih ima skoro koliko i stanovnika u gradu – oko 3000–4000 haskija, točnije grenlandskih pasa – srodnika sibirskih haskija. Prelijepi psi, u ovo doba godine nezaposleni, izležavaju se po livadama i putu. To su psi koji nisu kućni ljubimci i koriste se za prijevoz zimi, jer osim unutar samog gradića, okolo ne postoje ceste. Tako je posvuda na Grenlandu i mjesta nisu povezana cestama. Unaprijed sam se informirao o ponašanju tih pasa, kao i o ponašanju dok se prolazi među njima, jer neki od njih su veliki psi, često nevezani, i ako ne znate kuda i kako prolazite, može izazivati strah.
Kada sam došao na područje Icefjorda pošao sam jednom stazom koja prolazi blizu mora i uglavnom prati obalu i cijelim putem nudi pogled na goleme sante leda koje u tom području iz unutrašnjosti Grenlanda ulaze kroz fjord u more. Neke sante visoke su više desetaka metara, pa i 60–100 metara iznad morske površine. Pretpostavka je da je santa s kojom se sudario Titanic došla upravo iz Ilulissat Icefjorda.
U ovom području dozvoljeno je snimanje dronom pa sam to iskoristio i napravio neke fotografije i videa s dronom, što se u samom Ilulissatu, zbog blizine aerodroma, ne može.
Nakon par sati hikinga, vratio sam se obalnim područjem u Ilulissat i ostatak dana proveo u istraživanju grada. Ilulissat na grenlandskom znači ledenjak i to je grad u kojem se tradicionalno živjelo pretežno od ribarstva, a u zadnje vrijeme turizam sve više raste. Grad je tih i miran i gotovo je meditacijsko iskustvo hodati kroz takvu opuštenu sredinu, izgrađenu od raznobojnih drvenih kuća i zgrada. Za razliku od prvog, ovaj put sam na mnogim kućama primijetio grenlandske, a nerijetko i danske zastave. Za pretpostaviti je da je to povezano s otporom prema pokušajima Donalda Trumpa da prisvoji Grenland od Danske. Trump je i u svom prvom mandatu spominjao takve ideje, no ni blizu kao sada pa se čini da su ga sada i na samom Grenlandu puno ozbiljnije shvatili. Moj dojam iz svega što sam vidio tamo, kao i iz priče s lokalnim ljudima, jest da oni ne žele promjenu sadašnjeg stanja. Međutim, osjeća se kao da znaju da se njih malo toga pita, iako bi njihova odluka, u doba vladavine međunarodnog prava, trebala biti na prvom mjestu.
Nakon par sati šetnje u i okolo grada, vratio sam se u hotel na večeru, a kupio sam i par grenlandskih piva Qajaq za guštati s njima s pogledom iz sobe na ponoćno sunce iznad zaljeva Disko. Qajaq je lokalno pivo koje se počelo proizvoditi kao zamjena za skupo uvozne pivo i radi se od vode s ledenjaka i lokalnih sastojaka.
Uključio sam grenlandski TV program i, bez obzira na to što ni riječi nisam razumio, lokalna glazba upotpunila je cjelokupni osjećaj. Između spotova bila je neka emisija, koja po konceptu podsjeća na Dobro jutro Hrvatska, a često se mogla vidjeti fotografija Donalda Trumpa pa je lako bilo zaključiti da je on bio dominantna tema u emisiji.
Kapetan Hans i priče o turizmu i zatopljenju
Sljedeći dan opet sam išao na turu Icefjordom, ali ovaj put sam uzeo drugi termin (16 sati) i drugačiju lokaciju. Kapetan je bio gospodin po imenu Hans, vrlo ljubazan čovjek, a kako sam bio sam na turi, rekao mi je da slobodno biram kuda da idemo i s kojim tempom.
Dva sata s brzim čamcem obilazili smo područja koja u prvoj turi nisam obišao i pritom dosta pričali o životu na Grenlandu, rastu turizma, vremenu, kao i mjerljivom zatopljenju, povezanom s globalnim porastom temperature, zbog kojeg se led u tom području povlači, a sante gube na visini, osobito posljednjih dvadeset godina. Vrijeme je i ovaj put bila gotovo bonaca, iako ne potpuno sunčano, što mi je za fotografiju u ovo doba dana i odgovaralo.
Nakon ture vratio sam se u hotel gdje sam bio na večeri na kojoj se mogla jesti i lokalna hrana, poput grenlandske janjetine, za koju do tada nisam ni znao da postoji. Ovce su na jug Grenlanda dovedene s Farskih otoka i Islanda i selektivno uzgajane kako bi se dobila vrsta koja može podnijeti ovdašnju oštru klimu. Nakon večere spavanje i priprema za sljedeći dan.
Akumulacijsko jezero i “lov” na kitove
Ujutro sam opet išao u šetnju oko Ilulissata, ali ovaj put sjeverno od grada, gdje se nalazi veliko akumulacijsko jezero, s vodom koja dolazi od ledenjaka, a koje grad napaja savršenom, čistom i hladnom vodom. Iza toga išao sam na „whale watching tour”, dakle gledanje kitova, koji su ovdje većinom grbavi kitovi. U početku sam dvojio hoću li uzeti ovu turu, jer smo kitova vidjeli već na prethodne dvije ture. Srećom sam pošao, bila bi velika greška da nisam. Naime, s ovom turom nismo išli u Icefjord, kao do sada, nego zapadno dalje u Disko zaljev. Bilo nas je samo četvero u gliseru, tako da je bilo puno prostora za opremu i kretnju. Kapetan i dvije lokalne djevojke bili su vrlo dobro raspoloženi, a sunčani dan uz bonacu bio je savršen za „lov” na kitove.
Pratimo kretnju galebova i kad se hrpa galebova naglo spusti na morsku površinu, to je mjesto gdje će se pojaviti jedan ili više kitova. Grbavi kitovi su ogromni, do 40 tona i 18 metara, i prilikom izrona prema površini iznesu sa sobom dosta hrane za galebove, koji se zatim zalijeću u to područje. Čim primijetimo takvo ponašanje galebova, gliser ide full speed prema njima i zaustavi se desetak metara dalje. Rezultat je bio da smo tijekom dva sata vidjeli vjerojatno 30-ak grbavih kitova, od kojih su neki izranjali odmah do glisera i preranjali nas. Jedan nas je prilikom ispuha čak i zaprskao morem. U sred ture odmorili smo se uz čašu toplog čaja. "Lov" na kitove bilo jedno od boljih iskustava u obje moje posjete Grenlandu. Nakon ture pošao sam u jedan azijski restoran, gdje sam za večeru jeo hranu koja je bila vrlo ljuta čak i za moj standard kao obožavatelja ljute hrane.
Zaključenje: još jedna ponoćna tura i povratak kući
Sljedeći dan sam odlučio da će biti laganini, šetnja po gradu, obilazak suvenirnica i nekih trgovina i restorana, ali sam na kraju dana ipak još jednom uzeo onu ponoćnu morsku turu kao i prvi dan. Bila je dovoljno dobra da sam je htio opet doživjeti. Ovaj put je bilo 15-ak ljudi na njoj, a upoznao sam i neke zanimljive ljude iz Njemačke i Engleske tom prilikom, s nekima ostao i u kontaktu. S obzirom na to da je vrijeme bilo oblačnije nego prvi dan, odmah je i iskustvo bilo drugačije nego prvi put, ponajprije za fotografiju. Tura je ujedno bila i zaključak ove grenlandske avanture, jer me sutradan čekao let za Nuuk pa dalje za Dubrovnik preko Kopenhagena.
Ljetni Grenland za vrijeme polarnog dana je unikatno i na poseban način lijepo i opuštajuće mjesto, za razliku od prvog puta kad sam s Dariom bio u arktičkoj jeseni – tad je već bilo osjetno hladnije i već su se mogle vidjeti polarne svjetlosti, koju smo i mi fotografirali tada u Nuuku.
Plan je, ako mogućnosti dopuste, jednom posjetiti Grenland i zimi, uz nadu da se geopolitička situacija neće zakomplicirati do tada, a ni iza toga.
Završio u Greenland today
Greenland Today je početkom siječnja objavio sjajnu Danielovu fotografiju grbavog kita koju je prošlo ljeto snimio u Disko Bayu. Čestitamo!
