Osmi kandidat za osobu 2018. godine portala Dalmacija Danas je glumac Trpimir Jurkić.
Prvak Drame splitskog HNK-a u 2018. godini okrunio se zasluženom nagradom hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u TV drami. Osim što je oduševio ulogom novinara Nikole Martića u domaćoj dramskoj seriji „Novine“, Jurkić je odglumio niz sjajnih uloga u matičnom kazalištu, a osobito je vrijedan njegov redateljski, adaptacijski i glumački angažman u predstavi „Ol smo za jedan dan“ po tekstu Marka Uvodića Splićanina.
Nagrada hrvatskog glumišta veliko je priznanje za sjajnu Jurkićevu godinu, ali i za sve njegove suradnike čiji je rad svojom izvedbom podigao na visoku razinu i popularizirao seriju „Novine“ i izvan granica Hrvatske.
Trpimir Jurkić rođen je u Splitu 1963. godine. Glumom se počinje baviti sredinom 1980-ih u Gradskom kazalištu mladih u Splitu, a Akademiju dramskih umjetnosti upisuje 1989. godine. Glumcem Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu postaje 1993. godine. Nešto kasnije počinje pisati dramske tekstove. Njegova prva drama pod nazivom "Milosrdni Samaritanac" nagrađena je 1996. III nagradom za dramsko djelo "Marin Držić" Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Jurkić je jedini hrvatski scenski umjetnik koji je na Marulićevim danima osvojio tri glavne nagrade u dvije različite kategorije. Nagrađivan je i kao glumac i kao dramski pisac. Nagradu Marul za glumačka ostvarenja prvi put dobiva 1995. za ulogu Intrigala u predstavi "Ljubovnici" splitskog GKM-a. Godine 2002. po drugi put dobiva istu nagradu za ulogu Nikole u predstavi "Nosi nas rijeka" HNK Split. Nagradu Marul za izvedeni dramski tekst dobiva 2000. za predstavu "Kajin i Abel" izvedenu u HNK Split.
Na pozornici je 2007. godine uprizorio nagrađivanu dokumentarnu dramu "Zapisi iz nevremena", koja je nastala iz eseja, tekstova i razmišljanja don Branka Sbutege. Za ovu je monodramu dobio posebnu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću. Od 2014. do 2018. bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Drame splitskog HNK.
Ove ste godine osvojili Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u TV-drami. Jeste li očekivali takav ishod i što Vam ta nagrada znači?
- Priželjkivati nagrade, odnosno neku vrstu priznanja za nešto u što i sami vjerujete, u što ste uložili neki trud, volju, znanje… je ljudski, prirodno i normalno. Ali očekivati nagradu je u najmanju ruku nepristojno, da ne kažem bezobrazno. Tako da nagradu uistinu nisam očekivao, ali sam joj se itekako obradovao. Nagrada hrvatskog glumišta je velika, značajna nagrada, zapravo najveća cehovska nagrada i primiti ju, zaista je velika čast. Ovo je moja druga nagrada hrvatskog glumišta. Prvu sam primio prije osam godina za ulogu Polonija, dakle za kazališnu ulogu, a evo sada za jednu televizijsku ulogu. Utoliko više sam ponosan na te nagrade.
U seriji Novine tumačite lik novinara Nikole Martića koji je svojom kompleksnošću oduševio gledatelje. Je li vam bilo teško uživjeti se u beskompromisan i često opasan svijet novina i politike? Kako ste se pripremali za ulogu?
- Nema tu nekih posebnih, specijalnih priprema. Nisam potajno pratio ni jednog novinara, otkrivajući i “skidajući” njegov govor, stil, kretnje… Najvažnija je dobra komunikacija i dogovor s redateljem, u ovom slučaju s Daliborom Matanićem, zatim dobra suradnja s kolegama glumcima i onda ono što se u školi definira kroz frazu “zagrijati sjedalicu”. Dakle, sjesti, potražiti to lice u predlošku, a onda naravno i u sebi samom… provući ga kroz sebe…
To sam nastojao napraviti i s Nikolom Martićem, kao što uvijek pokušavam sa svim licima koja sam igrao, bilo u kazalištu, bilo pred kamerama. A ako je to moje “čitanje", a onda i “oživljavanje" Nikole Martića bilo zanimljivo publici…onda cijela priča dobiva konačni smisao i naravno, zadovoljstvo.
Nagrađivani ste i kao glumac i kao dramski pisac, što je svojevrstan presedan u ovako maloj sredini? Koja vam je od tih dviju uloga draža?
- Ja sam glumac. I sve što pišem ili što sam napisao, napisao sam samo zato što sam glumac. Ja volim pisati, ali bivanje na sceni, ta mogućnost biti na pozornici, biti dio jednog sna kako kaže Shakespeare, pa taj san darivati publici, za mene je povlastica iznad svih. Kazalište, gluma, za mene je strast, a sve ostalo samo pomaže toj strasti.
Okušali ste se i u kazalištu, i u serijama, i na filmu. Koji vam je medij najdraži i zašto?
- Idealno je kad se glumac može okušati u sva tri medija. Tu čovjek nevjerojatno puno učl i o sebi i o svom pozivu. Tako da zaista ne mogu govoriti u tim kategorijama "draži i manje draži”. Jednostavno volim sve to. Ali ono što sigurno mogu reći jest, da je kazalište temelj svega.
U Hrvatskoj je glumački posao često sinonim za borbu za egzistenciju i posao koji voliš. Mislite li da glumački poziv gubi na snazi i na smislu?
- Nemamo mi glumci monopol na ljubav prema svom poslu, a ni na borbu za egzistenciju. Previše je poslova u Hrvatskoj koji su sinonim za borbu za egzistenciju, kao što je isto tako vjerojatno puno poslova za koje bi oni koji ih obavljaju mogli reći da su izgubili svoj smisao. Naravno, puno puta, iz raznih razloga, dođe mi da kažem kako to ništa nema smisla, i da stvarnost puno lakše “pojede” našu iluziju, nego što naša iluzija može oplemeniti tu stvarnost. Ali onda kad staneš na tu scenu, kad osjetiš publiku, kad joj oćutiš dah, kad uhvatiš neko oko… shvatiš po tko zna koji put da je pozornica svijet veći od svih svjetova, da je kazališna iluzija stvarnija od stvarnosti i da sve to itekako ima smisla.
Smatrate li da glumačko djelovanje može mijenjati publiku?
- "Stalna na tom svijetu samo mijena jest". I istina je, mijena je stalna, sve se mijenja… osim čovjeka. On je pak stalan u svom nemijenjanju. Tako da mi se čini da bi bilo prepotentno reći kako glumačko djelovanje, kako vi to kažete, ili kazalište uopće, može mijenjati ljude, odnosno publiku. Ali može djelovati. Može, postavljati pitanja i okretati ono svoje ogledalo prema publici… može nuditi nešto što čovjeka može oplemeniti. A to je već jako puno.
U vremenu pesimizma kultura često pruža zabavu, ali i utjehu. Međutim, nije imuna i na loše političke poteze, podmetanja, degradaciju. Mislite li da se hrvatska kultura, prije svega glumačka, dobro opire negativnostima oko nas?
- Kad u vremenu pesimizma kultura pruža zabavu i utjehu, onda pesimizam ostaje, kultura nestaje, a utjehe nema. Ja znam da čovjeku treba i zabave i utjehe, ali sumnjam da bi kultura trebala biti taj prostor.
Opiranje negativnostima je osobno pitanje. Nema ništa od kolektivnog opiranja. Uzaludno je ako se svi zajedno, u kompletu, oduprete negativnostima, ako ja, kao pojedinac, to neću, ne znam, ne mogu… Zajednički stav koliko god dobar bio, nema šanse, ako nema onog stava s mojim imenom i prezimenom. Stoga, ja ne znam kako se hrvatska kultura opire negativnostima. Znam tek kako se ja sam borim s vlastitim demonima svojih nastojanja i svojih odustajanja...
DOSADAŠNJI KANDIDATI:
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE: Vinko Prizmić (HGSS): “Ljudi koji trebaju našu pomoć bez helikoptera nemaju šanse”
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE – Ante Bonacin (Prometov vozač): “Danas je došlo da svatko gleda sebe”
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE – Maja Jurišić (Pokret otoka): Otočani, ne čekajmo da netko drugi nešto napravi za nas!
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE – Špiro Gruica (domar): "U 40 godina samo sam u slučaju bolesti izostao doći na planinu"
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE - Milena Mratinić (Naš kvart): Žene u Hrvatskoj još uvijek nailaze na stakleni strop. On treba nestati!
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE: Goran Pelaić (Radio Split): Split je do '60.-ih godina bio glazbeno skoro anoniman, a grad se nije dostojno oprostio od Jakše Fiamenga
- DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE - Dina Levačić (maratonka): Krajem srpnja ponovno ću plivati relaciju Vis - Split