Na završnoj večeri 19. Pričigina publika i pripovjedači u petak su opet napunili Amfiteatar Doma mladih. Program "Naše malo misto" okupio je kao pripovjedače "domaće strance", ljude koji su se preselili unutar Hrvatske, našli tamo novi život i pridonijeli novoj sredini u koju su došli. Moderatorica Sanja Mikleušević Pavić kroz priče je vodila, i svakog predstavila kratkim filmom, vlasnicu OPG-a u Radučiću Brankicu Borović, poznatog novinara i diplomata Mirka Galića, Ivana Malića, koji se od elektrotehničara prometnuo u poljoprivrednika, načelnika općine Plitvička Jezera Hrvoja Matejčića i balerinu, v.d. ravnateljicu baleta splitskog HNK Mirnu Sporiš.
Hrvoje Matejčić sebe je okarakterizirao kao provincijalnog novinara koji je ušao u politiku, odnosno "doživio dno dna". U Liku je došao s Krka, a predstavljen je svojom najviralnijom TV pričom o otvaranju okretišta autobusa pred školom u Korenici s uplakanim nastavnikom Antom Kovačem. Kad se prije 28 godina kao novinar preselio u Liku, supruga je plakala sedam dana, a tu je pustolovinu nazvao "idealnim putem u nepoznato, pa šta vam Bog da".Preživio je i ličke zime, uz pomoć tamošnje hrane, i izdržao od vremena kad su po ulicama nalazili čahure do današnje atraktivne, ali često zapostavljene regije.
Mirna Sporiš Miani iz Zagreba i Zagorja došla je prvo u Istru, potom i u Split, a uvod u njezinu priču bila je prosidba današnjeg supruga Josipa Mianija pred TV kamerama u centru Umaga, u kojem je vodila baletnu školu i ostavila velikog traga. Miani je prosidbu pripremao mjesecima a da Mirna ništa nije znala, za razliku od svih ugostitelja, plesača, njezine obitelji i mnoštva drugih ljudi. Ništa ne sluteći, sjedila je i pila kavu te odjednom svjedočila flash mobu koji je okončan prosidbom.
Kako je rekla moderatorica, nitko ne zna objasniti cijenu kruha kao Ivan Malić, koji se nakon života u Karinu, Benkovcu i Sukošanu preselio u Zagreb. Ovaj IT-ovac danas je poljoprivredni proizvođač, uzgaja bademe kod Benkovca na najvećem nasadu u Hrvatskoj i autor je bloga Poljoprivredne priče. Čak je i peglanju pristupio menadžerski, uz optimizaciju svih koraka od pranja rublja do spremanja u ormar, što je završilo serijom videa Ironman jer volimo peglanje. Trenutačno se bavi "optimizacijom slaganja puzzli".
Svi putovi vode u Rim, ali su Brankicu Borović iz Rima doveli u Radučić između Knina i Kistanja, gdje sa suprugom Paolom Marijem uzgaja magarce, smilje i bademete proizvodi prirodnu kozmetiku, zahvaljujući čemu je završila i u emisiji Nedjeljom u 2. Dotad je živjela na raznim stranama, a selo Radučić, u kojem su joj živjeli baka i djed uvijek je smatrala prostorom slobode.Imala je sasvim formiran život u Rimu, a na seoski život nije ih natjerala nikakva nužda, nego su shvatili koliko u tom kraju ima potencijala koji je malo ljudi vidjelo. Na početku, 2009. živjeli su u staroj kući bake i djeda, uz privikavanje muža Talijana na seoski život i način razmišljanja. Kaže da bi u Rimu njezina obitelj imala puno komforniji i ugodniji život, ali su u Radučiću dobili mnogo više. Život je težak, ali je prema njezinim riječima sve što rade istodobno i prelijepo.
Uvod u priču Mirka Galića bio je prilog iz Labirinta o propasti Vjesnika i požaru u Vjesnikovu neboderu, na što je rekao da je propast novinske kuće u kojoj je godinama radio velika sramota hrvatske kulture.U svojoj bogatoj karijeri radio je i u medijima i u diplomaciji, ali nikad se nije odazvao zovu politike. Rodom iz Piramatovaca kod Šibenika, put ga je vodio od Zagreba do Pariza gdje je bio dopisnik, pa kasnije veleposlanik i postao najodlikovaniji Hrvat u Francuskoj. Danas živi na Krku, gdje je pohađao gimnaziju. Nažalost, kako je rekao, nikad nije završio u Splitu kojem ga je u prvom redu vukla ljubav prema Hajduku.
Večernji dio Pričigina završio je solo programom: popularnog glumca Gorana Navojca ugostila je TV novinarka Morana Kasapović. Premda je rodom iz Bjelovara, većina Navojčevih uloga bili su Dalmatinci (a nijedan Bjelovarac!), a danas je i dalmatinski zet. U svim ulogama odlično se nosio s dijalektom, koji za njega nije samo zvuk, nego i karakter lika.Nekad su se, kako je rekao, glumci u serijama poput Velog mista mjesecima pripremali za ulogu, dok danas za to nema ni vremena ni novca. Kako je često glumio u komedijama, za što je primjer i najnovija serija o Mrkomiru, Navojec kaže da je ljude teže nasmijati nego rastužiti.
Za njega iza glume mora stajati rad, ne postoji "kako ćemo – lako ćemo", nakon učenja teksta slijedi nadgradnja. Uostalom, za sebe misli da je više marljiv nego talentiran. Kao "krivca" za to što se bavi glumom istaknuo je Borisa Dvornika te potom Ivicu Vidovića i Špira Guberinu. S Vidovićem i Guberinom glumio je u adaptaciji "Čekajući Godota" Samuela Becketta pod naslovom "Sad će Božo svaki čas", koju je potpisao Ivica Ivanišević, i nekima od brojnih anegdota o tom vremenu očarao je publiku na Pričiginu.
Prisjetio se i nekoliko predstava koje je radio u Splitu u vremenu koje smatra svojim najkreativnijim razdobljem. Tada je dospio i u Njemačku, gdje je igrao glavnu ulogu u prijevodu "Ptičica" Filipa Šovagovića, koju je već odigrao u Splitu. Jedini je problem bio što je na njemačkom znao reći jedino "flajšmašina".
Večer nije mogla proći bez ključnog pitanja: za koga navija Goran Navojec? Rekao je da je Bjelovar uvijek bio dinamovski, ali je nakon "Velog mista" 98 posto njegovih prijatelja "prešlo" na Hajduk, uključujući njega. A s obzirom na prijem u amfiteatru Doma mladih, postao je i velik navijač Pričigina.
Šlag na kraju bio je, kako je to već uobičajeno, Dječji Pričigin u knjižnici Dalmatina Gradske knjižnice Marka Marulića, koji se organizira u suradnji s OŠ Grohote na otoku Šolti, uz sudjelovanje desetero pripovjedača izabranih među tridesetak prijavljenih iz škola iz Splitsko-dalmatinske županije.
Svi su oni pripovijedali na zavičajnom jeziku, a čuli smo priče o ljubavi Bepa, "ludoj skuli" u kojoj profešuri i učenici mijenjaju mjesta ili o radosti učenja u glazbenoj školi, o jednoj apartmanskoj prvoaprilskoj šali i susidima i pomama. Puna dvorana doznala je sve i o tome kako su se nekad u Starome Gradu radile postole, i o najvažnijem od svih težačkih blaga, tovarima, posebno jednome zvanom Maturant. Stigla je i jedna štorija o fažolu i grijehu koji je zamalo počinjen, jedna tetina furbarija i za kraj, o aplikacijama i kako ih koriste uz smijeh djeca i ozbiljni odrasli.
Sve dječje priče bit će objavljene u zajedničkom zborniku, a žiri je po vlastitom priznanju imao iznimno težak posao. Ipak, treće mjesto osvojio je Splićanin Damjan Sinovčić, drugi je Kajo Milišić iz Solina, a pobjednica je, kao i prošle godine, Loreta Jerčić iz Pučišća, koja će tako i 2027. imati čast otvoriti jubilarni 20. Pričigin.
A ako ste propustili Pričigin ili neki od njegovih programa, tu je uvijek festivalski YouTube kanal.
