Osamnaest godina od posvajanja, ova je majka upoznala ženu koja je prošla identičnu priču. Ispostavilo se da mladići ne dijele samo dijagnoze, već su – biološka braća. Sasvim slučajno otkrile su da im je Centar putem kojeg su posvojile - lagao. Činjenicu da su znali kako članovi biološke obitelji njihove djece imaju teške psihičke i fizičke bolesti - odlučili su im jednostavno - prešutjeti. Premda kažu, nikada nisu požalile, pitaju se, zašto im nisu rekli istinu? Priču donosi reporterka Provjerenog Jelena Rastočić.
"Kad su liječnici potvrdili da dijete uistinu ima problem u razvoju onda sam nazvala Centar za socijalna skrb Varaždin i obavijestila ih o tome, a oni su rekli da mogu dijete vratiti. Shvatite nakon 20 godina da je tim ljudi koji je radio u postupku posvojenja iz Centra za socijalnu skrb znao sve prije nego što su se naša djeca rodila“, ispričala je Vlatka Ozimec čiji sin Marko danas ima 21 godinu, ali i brojne fizičke i psihičke poteškoće.
Druga majka koja je željela ostati anonimna pred kamerama navodi da su se nakon pet mjeseci počeli javljati problemi kod njezinog posvojenog sina.
"Prognoze su bile strašno loše"
"Završili smo u bolnici. Strašno loše prognoze su bile. Rekli su da neće hodati, govoriti, da će biti biljka. Nisam toliko bila ljuta, koliko sam bila jadna. Jadna jer su mogli takvu stvar prešutjeti", govori ova majka posvojenog dječaka.
Prst iste sudbine spojio je ove dvije žene prije nepunih godinu dana. A dokumenti koji su se slučajno našli među nalazima iz bolnice, razotkrili su stravičnu istinu – Centar putem kojeg su posvojili dječake znao je da dolaze iz obitelji u kojoj su svi srodnici teško fizički i psihički bolesni, no tu su im informaciju odlučili – prešutjeti.
Vlatka Ozimec svojeg je Marka prvi put uzela u naručje kad je imao mjesec dana. Centar za socijalnu skrb Varaždin obavijestio ih je da za njih ima novorođenče kojeg se biološka majka odrekla.
"Medicinska dokumentacija koju smo dobili prilikom posvojenja je ukazivala da je dijete u potpunosti zdravo što je bio i naš uvjet posvojenja, pisalo je da su apgari 10/10. Dijete je došlo k nama s mjesec i pol dana, i kad smo ga smjestili u naš prostor, vrlo brzo sam shvatila da nešto s tim djetetom neće biti u redu", kaže Vlatka Ozimec.
Njezine sumnje uskoro su potvrdili i liječnici.
"Onda sam nazvala CZS i obavijestila ih o tome, a oni su rekli da mogu dijete vratiti. Ja nisam vjerovala što sam čula svojim ušima. Bila sam strašno iznenađena kao da sam kupila pokvarenu salamu u dućanu pa ćemo sad nešto vratiti. Ja sam se naravno za to dijete, to biće vezala u tih mjesec dva. Koliko god bilo teško i ne znajući što me sve čeka kroz budućnost s njim, rekla sam ako je tako trebalo biti suđeno, onda će tako biti. Ja ću tu zadaću i tu misiju života prihvatiti i borit ću se za to dijete jer ja vjerujem da mi zajedno možemo puno toga napraviti“, poručuje ova hrabra majka.
Svojeg rođenog brata, koji će ostati anoniman, kao i njegova majka, Marko je upoznao prije nepunih godinu dana. Njihovo povezivanje dogodilo se sasvim slučajno.
"Slučajno sam TV upalila. I vidim na televiziji dijete slično mojem djetetu, ne slično, nego isto. I ja ne mogu vjerovati i slušam ženu što priča“, kaže anonimna majka koja je čekala dvije godine nakon toga da njezin sin napuni 18 godina kako bi mogla nazvati majku djeteta koje je vidjela na televiziji.
"Okretao mi se film, Bože moj, tu je još četvero djece prije njega"
Svi segmenti njihovih životnih priča u tom su trenutku sjeli na mjesto i objema je postalo jasno da im je Centar putem kojeg su posvojile djecu prešutio jednu životno važnu informaciju - da će djeca vjerojatno biti teško bolesna.
U Centru su drugoj majci rekli kada je došla potpisivati papire o posvojenju da tek kad njezin posvojeni sin navrši 18 godina može saznati imali li braću ili sestre.
Već u dobi od pet mjeseci počeli su veliki zdravstveni problemi.
"Kad smo prvi put došli u bolnicu, Rebro je poslalo službenu notu Centru Varaždin i Varaždin je sve papire poslao. Međutim, ti papiri su završili meni u rukama. Ja nisam znala što je u kuverti, ja sam mislila to su svi nalazi koje su oni pravili u bolnici. Dok nije nakon tri mjeseca dijete opet završilo u bolnici, idem vidjeti te papire i tek sam tad shvatila kakvi se papiri nalaze u toj kuverti“, kaže majka.
Dokumenti koji su pripadali Centru za socijalnu skrb, a koji su joj stavljeni s kuvertu s nalazima iz bolnice, otkrili su joj istinu. Biološka majka ovih mladića vještačena je netom prije petog poroda 2005. godine.
"Liječnici su utvrdili da žena ima laku mentalnu redardaciju, da je podvojena osobnost, socijalni radnici su napravili isto tako svoje mišljenje, i njihove papire posjedujemo u kojima navode da je žena lutalica, nema svog krova nad glavom, nije svjesna svojih postupaka. To je za nas bio šok, veliki šok. Okretao mi se film, Bože moj, tu je još četvero djece prije njega, koliko ih je još sad iza njega?! Ne mogu vam to opisati“, priča majka.
Dokumenti koji su slučajno završili u rukama ovih mama, nedvojbeno pokazuju da su informacije koje su njima dvjema uskraćene, stručnom timu bile itekako poznate.
"Osjećate se prevareno, diskriminirano, tužno, bez obzira što ste prihvatili život kakav ste prihvatili, znajući nakon toliko godina koju težinu života smo prošli ja i moje dijete, moja obitelj, bake i djedovi, prijatelji. To nije samo težina mene i mog djeteta", kaže Vlatka Ozimec.
Cijelu priču pročitajte OVDJE.
