Na svjetskom prvenstvu u Manchesteru prošle godine Bruna Vuletić je postala prva sportašica iz taekwondo kluba Marjan nakon sestara Zaninović koja se okitila svjetskom medaljom. Bio je to samo nastavak njenog puta na kojem se okitila naslovima europske kadetske i europske juniorske prvakinje.
- U taekwondo sam se zaljubila još u vrtiću, a nakon prezentacije u osnovnoj školi Gripe izabrala sam svoj put i cilj u karijeri. Bila je to ljubav na prvi pogled. Razvijala sam se i rasla iz godine u godinu i unatoč svjetskoj seniorskoj medalji mislim da imam još jako puno radit i da mogu još puno napredovat.
Sport je način života, druženja, kampovi i putovanja su ono zbog čega se brzo zaborave suze i znoj s treninga.
- Taekwondo mi je u životu dao doslovno sve. Izgradio me kao osobu, izgradio mi je karakter, osobnost, dao mi je zdravlje. Ovo je praktički moja druga obitelj. Gotovo svi moji prijatelji su iz taekwondoa, imamo sličan stil života koji iziskuje puno odricanja, svi smo tu jedni za druge u svakom trenutku i to je ono što naš klub čini toliko jakim.
Kao i mnogi drugi sportaši i Bruna sanja nastup na olimpijskim igrama jednog dana, a najbolji motiv za to joj je pogled na svjetsku seniorsku medalju.
- Moj sportski san je olimpijsko zlato i koliko god to daleko zvučalo, jedino što želim je samo radit i radit kako bih jednog dana uspjela doći do olimpijskih igara. Na tom putu želim da moja svjetska medalja u Manchesteru bude tek prva seniorska stepenica i da se do tada još puno puta popenjem na pobjedničko postolje na velikim natjecanjima. Nakon osvajanja svjetske medalje sam bila zbunjena, ali nakon prospavane noći sam shvatila da su se isplatile sve godine truda i rada, da je najvažnije u životu nikad ne odustajat. Za mene je to tek početak, preda mnom su novi izazovi i treba još puno toga napraviti u karijeri da bih na koncu mogla reći da sam nešto i postigla – dodala je Bruna.
