Nevjerojatno (samo)zatajno već četiri godine na Braču nastaje projekt vrijedan divljenja: u preko dvadeset scena, iz raznih kutaka otoka, kroz priče i majstorske fotografije malobrojna ekipa entuzijasta dočarat će i zaboravu pokušati otrgnuti barem dio povijesti, ali i mitologije, kojom Brač obiluje. A s nekim činjenicama nisu upoznati ni sami Bračani, kamoli šira javnost!
- Cilj nam je u prvom redu edukacija mladih, domaćeg svita, ali i stranaca. Gajimo ljubav prema baštini, našoj kulturi i tisućljetnoj povijesti o kojoj mnogi ne znaju puno. Cilj nam je revitalizacija naše baštine, na koju možemo biti ponosni, odgojiti mlade animatore, svojevrsne ambasadore baštine koji će znati to prenijeti novim generacijama. Ali naravno i strancima, turistima, kroz promidžbu Brača kao turističkog otoka koji ima impresivnu povijest - u kratkim crtama nam je pojasnila ključni motiv prihvaćanja obimnog posla Jadranka Nejašmić, ravnateljica bolske knjižnice “Hrvatska čitaonica”.
Doista je tih nekoliko rečenica sami sukus ove prekrasne priče, no za potpuno razumijevanje važnosti, ali i kvalitete projekta, potrebno je vratiti se ponešto unatrag... Još 2017. godine započeo je projekt pod nazivom “Terra Croatica – Bročko blago”, u kojem je Jadranka Nejašmić pravi spiritus movens, iako se al pari s ravnateljicom bolske knjižnice može staviti Šime Strikoman, akademski televizijski i filmski redatelj te snimatelj koji je sve scene režirao i snimio. Jadranka Nejašmić je za sve scene, koje dočaravaju djeliće (ako već ne zaboravljene, onda barem slabo poznate) bogate bračke povijesti i mitologije, obavila višemjesečna istraživanja te kreirala sve kostime.
- Ukupno je dosad sudjelovalo 337 kostimiranih statista u raznim scenama, uz 250 suradnika, uglavnom statista. Istina, izgled kostima sam kreirala, no jedna prekrasna gospođa, Mirjana Bižaca u Postirama je sve moje ideje pretvorila u stvarnost, ona ih je šivala. Apsolutno želim naglasiti kako ovog projekta ne bi bilo bez toliko divnih ljudi, Bračana i svih ostalih, koji su nam pomagali na razne načine – od kazališta, udruga, pojedinaca, sponzora...
Teško je sve opisati u ovom tekstu, jer “Bročko blago” nastaje već četiri godine, dok naša sugovornica pored onog objavljenog zna još barem deset puta toliko. Pravu bujicu informacija, podataka, planova, nije lako “obuzdati” i pokušati približiti fascinantne scene širokoj javnosti. Ipak, nekoliko njih nam se posebno svidjelo, čisto subjektivno pa se primjerom može pojasniti logika iza projekta.
Kako je nastao velebni kampanel u Ložišćima?
Znate li kako je došlo do izgradnje velebnog kampanela u Ložišćima? Ivan Rendić, umjetnik i kipar, predložio je Ložišćanima nekoliko skromnih seoskih zvonika, na što su se ovi uvrijedili i odbili sve nacrte. Rendić im je potom, htijući se našaliti, predao nacrt monumentalnog zvonika u neoromaničkom stilu prikladnog za grad. No, Ložišćani nisu tu vidjeli nikakvu šalu – oduševljeni zvonikom, organizirali su bratovštinu te idućih desetljeća u barilima vina plaćali nacrt i izradu Kampanela nad Kampanelima!
Ili što je Povaljska listina? Povaljska listina najstariji je dokument pisan hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom), najvrjedniji brački spomenik i jedan od najvažnijih i najstarijih hrvatskih povijesnih i jezičnih spomenika uopće. To je svojevrsna posjedovna isprava (izvornik iz 1184. godine, a prijepis iz 1250. godine), nastala u Bolu, a čuva se u Župnom uredu u Pučišćima. Zbog golema broja imena posjeda (toponima) i osoba (antroponima), Listina je izuzetno vrijedno i jedno od najstarijih vrela za proučavanje antroponimije na hrvatskom jeziku. Drugi južnoslavenski narodi nemaju takva spisa na svojem jeziku koji bi već od 12. st. sadržavao u tako skučenom tekstu toliku količinu osobnih imena, bogatstvo toponima, podataka o upravnom, vjerskom i svakodnevnom životu kao Povaljska listina.
Kako i zašto je Juraj Dalmatinac prije više od pola tisućljeća dolazio na Brač s punom vrećom novaca? Što su Zvirine stope i kako se kroz puno priča (scena) provlači brački zaštitnik sv. Juraj? Gdje je Zmajeva špilja – bračka Sikstina ili što se odvijalo u 6. stoljeću u ranokršćanskoj crkvi u Lovrečini? Sve to pa i puno više, doznaje se u scenama koje je ovjekovječio Šime Strikoman, a na vama je da ih pregledate, još bolje posjetite...
Kraj nije ni blizu
A kraj nije ni blizu. Nažalost i nasreću: ovo prvo, jer se tako jedan doista značajan, zanimljiv, bitan – kako god hoćete – projekt još neće moći pregledati u svojoj cjelini; ali i nasreću, baš stoga što ovakve “epizode” pogonjene čistim domoljubljem i entuzijazmom zapravo ne mogu biti završene prije vremena.
- Nadam se da bi za dvije godine monografija mogla biti gotova, nikad neću odustati od izdanja knjige te se nadamo da će biti zainteresiranih sponzora, ali je plan prezentirati sve i kroz suvremene tehnologije. Aplikacija na smartfonima, lokacije koje imaju svoj QR kod te su označene na mapama - svjesna je potrebe i apsolutno predana tome da scene na kojima rade godinama, djeliće kulture kao i same lokacije, približe široj javnosti, domaćima i fureštima.
- Trenutno radim na idućim scenama, dvije su u nastajanju, u fazi istraživanja i pripreme: na brdu Trišćenik o kojem je svojedobno istraživao i don Frane Bulić kao mjestu na kojem je krunjena kraljica Teuta; te posjeti cara Franje Josipa otoku Braču o kojem znamo i iz brodskog dnevnika na njegovoj carskoj jahti Miramar, za koju još tražimo dostojnu “zamjenu” u našoj sceni, uprizorenju tog događaja - puna je elana prof. Jadranka Nejašmić, bez obzira na to što je nedavno dovršena još jedna scena, upravo u njenom Bolu, pod nazivom “Garški kamen sriće”, o dolasku Odiseja na Zlatni rat, gdje ga sa splavi svijesti dozvaše “Bolske ondine, strožanice ovega komadića raja na zemji”...
