Kako je zapravo počeo taj običaj?
Kako i samo ime govori, tim se danom slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Kako povijest obiluje vjerskim mučenicima, neovisno o vjeri, spomen na njih počeo se slaviti još u 4. stoljeću, piše Zadovoljna.
Prvi spomen toga zabilježen je u Antiohiji, i to prve nedjelje nakon Duhova. Takav običaj zadržao se i danas u pravoslavnoj Crkvi, pa se Svi sveti ondje slave upravo prve nedjelje po Duhovima i označuju završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
Ipak, papa Grgur III, koji je živio u 8. stoljeću, taj je blagdan premjestio s tog dijela godine na 1. studenoga da bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhainom, koji je označavao početak nove godine.
Papa je odabrao baš 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama "svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu".
Na zahtjev pape Grgura IV., uz pristanak svih biskupa, kralj Luj Pobožni taj je dan 835. godine proglasio zapovjednim blagdanom te se zadržao sve do danas. Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.
No diljem svijeta bio je poznat pod različitim nazivima. Primjerice, u Hrvatskoj je bio poznat kao Dan spomena na mrtve, od 1989. do 1991. kao Dan sjećanja na mrtve, a tek je 1996. postao neradni dan te se kao takav zadržao sve do danas.
Dan nakon Svih svetih obilježava se Dušni dan, a njegovo je obilježavanje započelo 998. godine na inicijativu sv. Odilona, opata iz Krimlja.
Oba dana, neovisno o podrijetlu, posvećena su sjećanju na mrtve i obilasku grobova, nošenju cvijeća, okupljanju obitelji i slavljenju onoga što su nekada bili naši najmiliji.
