Nakon sanirane ozljede prsta od propelera drona, ubrzo pristajemo na drugu stranu Dunava i krećemo prema granici s Rumunjskom.
Odmah nakon pristaništa prolazimo kroz predivnu Golubačku tvrđavu. Golubački Grad ili Golubac je srednjovjekovna tvrđava, spomenik kulture od izuzetnog značaja u Srbiji. Nalazi se u Nacionalnom parku Đerdap, na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od današnjeg naselja. Smještena je na visokim liticama, na mjestu na kojem se rijeka sužava, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru.
Radi se o posljednjem vladaru Dakije, Decebalu koji je opkoljen od Trajanovih vojnika u svojoj prijestonici Sarmizegetusi 106. godine i gdje je izvršio samoubojstvo.
Skulptura je rađena od 1994- 2004. godine, a radilo je 12 klesara-alpinista koji su oblikovali stijene dinamitom i pneumatskim čekićima, ukupna cijena radova dostigla je milijun dolara.
Decebalova skulptura je najveća klesana skulptura u Europi i visoka je 40 metara, Decebalovo oko dugo je 4,3 metra, a nos je dugačak sedam i širok četiri metra.
Izradu skulpture je financirao rumunjski tajkun i Josif Konstantin Dragan. Zato je u njenom podnožju uklesan natpis na latinskom jeziku “Decebal rex – Dragan fecit” (“Kralj Decebal – napravio Dragan”).
Nakon pauze i snimke Decebala sjedamo na motore i vozimo dalje prema Rumunjskoj. Ubrzo stižemo na granični prelaz i bez većih problema ulazimo u Rumunjsku. Za ući u Rumunjsku prolazimo preko ogromne hidroelektrane Đerdap.
Hidroelektrana Đerdap je sustav od jedne branske i jedne riječno protočne hidroelektrane, "Đerdap I" i "Đerdap II", koje su izgrađene na rijeci Dunav na izlasku iz Đerdapske klisure, na srpsko-rumunjskoj granici, čime pripada Srbiji i Rumunjskoj.
Nakon ulaska u Rumunjsku vozimo prema našem odredištu, tj. gradu Targu Jiu. Kako se približavamo gradu, gužve su sve veće i primjećujemo mnogo pasa lutalica po cesti.
Predvečer oko 20 stižemo u hotel gdje se raspakiramo, nosimo svu prtljagu u hotel kako bih maksimalno olakšali motore jer u ovom hotelu ostajemo spavati dvije večeri te je dan nakon u planu obilazak legendarnih cesta Transalpina i Transfagarashan ukupno 540 kilomeara planinskih zavojitih cesta.
Večerali smo u hotelu i nismo baš bili zadovoljni hotelskom hranom te smo ih zamolili da nam sutra ne spremaju nikakvu večeru jer smo odlučili posjetiti lokalni restoran i posjesti nešto puno ukusnije. To vam je ujedno i moja preporuka, ako idete u Rumunjsku uzmite samo polupansion bez večere jer je ovo već treći put da sam u Rumunjskoj i hotelska hrana je katastrofalna.
Nakon večere sam primijetio da mi je jako natekao srednji prst na desnoj ruci, a posto me sutra čeka 540 km zavojitih planinskih cesta biti će nemoguće stiskati kuplung s ovakvim prstom koji me počeo boljeti. Otišao sam do ljekarne i kupio sterilnu iglu, antibiotik i uz asistenciju kolege Matešića napravili smo “operaciju”.
Probio sam oteklinu na prstu, iscijedio gnoj sve dok nije počela izlaziti krv, nakon toga prosuo sadržaj kapsule po rani i zavio prst te popio antibiotik. Nadam se da cu za sutra biti spreman i bez problema odvoziti najduži i najzahtjevniju dionicu rallyja.
Ovu današnju dionicu od Zrenjanina do Targu Jiu testnu Hondu X Adv je vozio je Bojan Zeljak, inače vozač Ducatia Multistradei. Evo njegovog dojma:
Vozeći motorom ispred ili iza Honde X-ADV teško na prvi pogled možemo razaznati radi li se o klasičnom turing motociklu ili maxy skuteru, koji bez problema može izići i van asfaltiranih gradskih ulica.
Vizualni izgled sa oštrim i jasnim linija odaje dojam motocikla, a ne skutera.
Vozeći Hondu X-ADV po prirodno zavojitoj i zahtijevanoj cesti, može se reći da je to prirodno okruženje ovoga skutera. Testirajući mogućnosti odabira različitih modova vožnje, iz potpuno automatskog D moda, te sportske manualne modove, potpunosti zaboravimo na činjenicu da se radi o skuteru a ne motociklu.
Povišen i uspravan položaj vožnje, ukomponiran s D modom vožnje, u potpunosti ispunjava sve uvjete za ugodnu Turing vožnju, sa iznenađujuće linearnim prijenosom brzina automatskog 6 stupanjskog mjenjača, bez neugodnih i preduh trzaja između brzina.
Prebacivanjem odabira prijenosa na manualni Sport mod vožnje, Honda prestaje biti skuter i postaje Turing motocikl, koji je ravnopravno pratio ozbiljne Touring motocikle poput BMW GS 1200 ili Ducati Multistrade 1200. Dodavanjem gasa u nižem stupnju prijenosa i tvrđe podešenim prednjim vilicama, Honda bez imalo problema guta zavoje s visokim kutem nagiba, što definitivno potpomaže i velik međuosovinki razmak, svakako netipičan za jedan skuter.
Završni dojam sportskog duha, na testnom modelu upotpunio je i Akrapović auspuh, koji je na svako otpuštanje gasa proizvodio veličanstvene note.
Pregledan ekran te direktne i snažne kočnice, te mogućnost regulacije tvrdoće ovjesa dodatno upotpunjuju ukupan dojam, koji je svakako iznad očekivanja za jedan skuter. Iz osobnog stajališta, obzirom da se radi o multifunkcionalnom skuteru koji je spreman i na dulji put, te off road vožnje, sjedište bi trebalo biti nešto udobnije, iako svojom širinom i ergonomijom ne sugerira na blagu neugodnost nakon duljeg puta.
Kao vozač Ducatia, motocikla koji zahtijeva i traži od vozača agresivniju vožnju, svakako sam oduševljen Hondom X-ADV koja mogućnošću kombinacije udobne Cruising vožnje u automatskom D modu, te prebacivanja u Sportski manualni mod,od vozača traži avanturistički duh i spretnost upravljanja.
Hvala na pomoći u realizaciji ovog putovanja: Ruting Honda, Moto Ogi, Šago Moto, Šepić Commerce, Migo-Moto, Akrapovič, MotoBox i Dalmacija Danas.
