Mladi ribolovac koji se i profesionalno bavi ronjenjem na dah, u utorak je doživio pravu avanturu sa zubacem teškim oko 3 kg. Sasvim slučajno ovaj put je na lokaciju gdje roni ponio pušku, a kapitalca je ugledao nakon više od dvije minute na dubini od čak 24 m te ga okrznuo. Kako se riba panično micala, tako se uspjela istrgnuti, a onda ju je uhvatio golim rukama.
Iako mlad, Boris Milošić sa svoje 23 godine života ima prilično morskog iskustva. Rođen je u austrijskom Grazu, ali svako ljeto provodi u Rogoznici, a već tri godine živi u Splitu. Od 14. godine trenira ronjenje na dah, pa je sad i natjecatelj, a s ribolovom se, kaže, bavi oduvijek. Sa devet je već roneći počeo loviti hobotnice, a s 15 je dobio prvu pušku. Jučer je imao i pravu avanturu s „carem od riba“. Poštu, kao pravi ribolovac, neće otkriti javno ali kaže „bilo je u blizini Rogoznice“.
– Jučer sam s prijateljem, koji mi je došao iz Austrije u posjet, odlučio otići na moju omiljenu poštu, malo roniti na dah – just for fun. Htjeli smo vidjeti jedan brak s velikim gorgonijama, koji se nalazi na dubini od 27-35 m, piše Morski.
Pušku sam sa sobom ponio samo za svaki slučaj i uopće se nisam nadao naići na ribe. Kad smo stigli, odlučio sam napraviti par čeka malo dalje od braka. Na drugoj čeki sam uočio zubace, ali su bili preoprezni, kao što uvijek i jesu. Nisu mi prišli na prvoj čeki ni na 10 m. Ispričao sam to prijatelju koji je bio bez puške, pa je zatim i on zaronio. Ribe osjete opasnost, tako da su se njemu, koji je bio bez puške, za razliku od meni, približile na skoro metar! Kad se vratio na površini i ispričao mi svoj doživljaj, odlučio sam još jednom pokušati.
Zaronio sam na dubinu od 24 m, gdje sam se sakrio u posidoniji gledajući u pravcu juga. Prošle su skoro dvije minute, a zubaci su se okretali u krug u daljini, predaleko da bi se i na snimci vidjelo.
Odjednom se jedan zubatac odlučio krenuti prema meni i okrenuo se tek na samom rubu dometa puške. Opalio sam prekidač, strijela je samo djelomično penetrirala ribu u blizini kičme. Kako se počela panično micati, strijela se otkačila. Dezorijentirana i malo ozlijeđena riba, brzo se vrtila u krug, pa sam prema njoj krenuo velikom brzinom, pokušavajući je uhvatiti rukama. Uhvatio sam je prvim pokušajem čvrstim zagrljajem, kako ne bi mogla pobjeći. Nije je bilo lako držati na mjestu, jer je skliska i svom snagom se pokušala osloboditi. A bilo me je i donekle strah ugriza, jer sam ju morao držati na rubu glave, gdje su joj usta.
Zaron nije bio pretjerano dug – oko dvije i pol minute, ali je bio rizičan pothvat, koji sigurno ne bi učinio kad bi ronio sam. Sigurnost je bitnija od bilo koje ribe – prepričava svoj doživljaj za portal Morski Boris Milošić koji kaže da je zubaca odmah filetirao.
