"Narod bez države je govno na kiši", rekao je pokojni svećenik don Anto Baković u travnju 1990. na jednom predizbornom skupu HDZ-a. Bilo je to vrijeme kad su Hrvati imali veliku šansu da stvore državu, instituciju naizgled ravnopravnu drugima. Jugoslavija je klekla, između ostalog, i zbog Miloševićeve politike da vlada cijelim tim prostorom. Otpor je bio sasvim razumljiv, završio je ratom, a i danas kad su podvučene nove/stare granice s jednim okom gleda se na stare aspiracije susjeda.
Kakve to ima veze s našim parlamentarnim izborima? Ima što se Hrvatska, odnosno sve stranke koje su sudjelovale na izborima, uopće nisu u kampanji određivale kako zamišljaju odnose sa susjedima ni kakav bi položaj željele u zajednici koju su u ratnim danima zazivale, a to je Europska unija. "Nek oni to obave unutar svojih (jugoslavenskih) granica, nek bude kratko, slat ćemo promatrače i lijekove isteklog roka. Da bude manje buke i ružnih scena zabranit ćemo Hrvatskoj nabavu oružja." Tek kad je 1992. godine JNA raketama srušila helikopter s petoricom promatrača Europske zajednice malo se prodrmao stav zapadne politike prema "zaostalom plemenskom Balkanu".
Država j.d.o.o.
Jugoslavija je propala i zato, tako kažu vrsni naši makroekonomisti, jer se dogovorna ekonomija nije mogla nositi sa zapadnjačkim tržištem. Federalne republike dogovarale su se ili kroz diktat Komunističke partije Jugoslavije, u kojoj sastavnici SFRJ će biti industrija čelika, gdje aluminija, gdje će se naveliko proizvoditi tekstil, a gdje plastika, kome tvornica bijele tehnike za kućanstvo, elektroniku... što će se subvencionirati.
Koliko je danas Hrvatska dogovorna ekonomija stranke na izborima nisu govorile. Procjenjuje se da državni aparat danas na različite načine drži u šaci više od 60 posto ekonomije. Ili investira ili je naručitelj ili subvencionira ili kontrolira na različite načine pa i kroz partiju/stranku. Na samom kraju predizborne kampane za Hrvatski sabor iskočila je vijest kako RH traži 820 milijuna eura od EU. Što će prosječni birač promisliti nego da je to puno više od korupcijskih afera 'plin za cent' i umirovljenika s 500 milijuna kuna na računu itd. Računaju da će se ipak od toga lijepi dio zavrtiti i među građevinarima. Otiđite na bilo koje gradilište i nećete više vidjeti bagere ni kamione Tehnogradnje, Hidroektre, Konstruktora, Viadukta... Postali smo država j.d.o.o. A građevinskih strojeva nikad više. Apsolviran je šok prestanka gradnje auto-ceste Zagreb - Split i pumpanja cijene kilometra ceste.
Tražu se novi projekti, novi zahvati. Grade se zgrade, apartmani. Traže se stanovi, ali ne za stanovanje. Nasipa se obala, ali ne za uživanje u prirodi. Turizam i pohlepa kolo vodi.
Ovotravanjski parlmamentarni izbori dokazali su da nitko od stranaka ne razmišlja što se može dogodit sutra i to u najbližem okruženju, što donose nove tehnologije, kuda vrluda etika i što ona donosi u vrijeme jačanja vjerskih zajednica.
Bijeg ljudi
Odlazak 500 tisuća mladih, inteligentnih i potentnih u svakom smislu osjeća se na svakom koraku. U općem stanju smo degradacije. Ni etablirane političke stranke ne generiraju mlade politički obrazovane ljude. Na listama su mahom izlizani, pročitani, retrogradni. Pa tako i s lijeva i s desna čuju se kako manjinci ugrožavaju većinu. Nepojmljivo im je da sudjeluju u Vladi RH. Da su politički pismeni znali bi da je manjini život lakši kad su uz vlast ma koja bila. Što bi tek bilo da su manjinci bili jezičak na saborskoj vagi u rušenju vlade? Politička znanja koja postoje bar 100 godina slabo dopire na zaostalom plemenskom Balkanu.
I kakva je sad radost hrvatskom biraču? Sve je isto, plus minus 5 posto. Ako smo u par godina izgubili pola milijuna ljudi, ne zbog rata, nego želje za boljim životom. Ima li razloga da ne izgubimo još toliko u sljedećih par godina? Politika je ispravna samo nam ljudi bježe. Kako to, kako to?!
U vrijeme predizborne kampanje dogodila se još jedna ključna stvar. Naravno, kakve to ime veze sa ovim izborima u Hrvatskoj? Iran je napao Izrael u znak kratkotrajne odmazde, zbog ubojstva njihovih ratobornih istomišljenika - s nekoliko stotina dronova. Većina je uništena još u zraku. Je li itko od naših stranaka govorio o tome kako Hrvatska stoji s tehnologijom, sa suvremenom obranom... Koliko mi to imamo dronova, kakvih su mogućnosti, što nam je sa zračnom obranom?! U nas je i dalje najbolji vojnik onaj koji može dugo ili brzo trčati.
Još ne znamo tko će sastaviti vladu ni što će to značiti za budućnost koja nam galopirajući odmiče ali bar nam je izlaznost velika.
*Mišljenje autora nije nužno i stav redakcije DalmacijeDanas
