'Šta mislite odakle sam ja porijeklom? S Champs-Élyséesa?', rekao je svojedobno premijer Zoran Milanović sa saborske govornice. A, razlog tomu je, prisjetimo li se 2012. godine, i nakratko vratimo u Hrvatski sabor gdje se za vrijeme predstavljanja proračuna za 2013. godinu, žustra rasprava između Milanovića i HSS-ovca Branka Hrga. Prisjetit ćemo se i izjave 'mislim svi smo sa sela, barem po jednoj strani u prvoj generaciji'. Upravo tom izjavom zaključio je raspravu premijer Milanović s Hrgom. Ova izjava nije bila samo politička replika, već i osobna refleksija Milanovićeve povezanosti s korijenima. Na manje od dva kilometra zračne linije od alkarskog grada Sinja, nalazi se selo Glavice - predsjednikov zavičaj!
"Uz Sinj i ovaj kraj veže me nešto više od politike, vežu me emocije. Otac mi je iz Sinja, tu sam dolazio kao dijete i provodio ljeta. Svaki ugao u ovom gradu mi nešto predstavlja", napisao je današnji predsjednik na Facebooku te priložio nekoliko fotografija iz Sinja.
Jesmo li svi sa sela, barem po jednoj strani u prvoj generaciji? Zanimalo nas je...
Dok smo istraživali povijest Zagvozda i narodne običaje upitali su nas 'znate li odakle splitski gradonačelnik Ivica Puljak veže svoje korijene?'. Odgovor je, barem moramo biti iskren, bio slijeganje ramenima.
Iako je rođen u Splitu, obiteljski korijeni Ivica Puljka potiču iz Zagvozda, odnosno Imotske krajine, regije bogate tradicijom i poviješću, koja čini važan dio njegova identiteta. Na samo 40 minuta vožnje od Splita smjestio se Zagvozd, općina koja je dobila ime po tome što se nalazi iza planine, odnosno iza Biokova. Puljci su jedno od četrdeset pet prezimena u Zagvodu, a prema našim saznanjima, više ne postoji zaseok Puljak, već su ga "zamijenili" Dedići.
To smo saznali u zaseoku Kurtovići. U ovom lijepom mjestu, nekoć je svaka obitelj imala kravu, koze, ovce i kokoši. Danas, dok smo tamo putovali, zatekli smo samo jednog magarca i tri koze na paši.
Prema informacijama sa službene stranice Općine Zagvozd, trenutno imaju 963 stanovnika. Zanimljivo je da je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, u zaseoku Kurtovići, bilo više od 20 djece. Danas u Kurtovićima živi samo nekoliko stalnih stanovnika, njih sedam, a među njima je i osmi, rođak Ivice Puljka, koji privremeno boravi tamo. Zaseok broji tek desetak kuća, a najmlađa stanovnica ima manje od 65 godina.
"Prababa Ivice Puljka, rođena Kurtović, udala se u Puljkove. To je bio zaseok blizu nas, danas su to Dedići. U trudnoći, za vrijeme rata, izgubila je supruga. Sa sinom se vratila u svoj rodni kraj, odnosno u Kurtoviće", priča naš sugovornik.
Trojica braće pomogla su joj da izgradi kuću i podigne svoju djecu na noge, dodaje. Otac splitskog gradonačelnika napustio je Kurtoviće i migrirao u Split, gdje je rođen splitski gradonačelnik 27. kolovoza 1969. godine.
"Ivičin otac Zdravko je mlad otišao u Split u potragu za poslom", napominje. Također, mještani tvrde da splitski gradonačelnik rijetko dolazi u rodno mjesto svog oca.
Na službenoj stranici stranke Centar u odjeljku „upoznaj Ivicu“, navodi se sljedeće:
- Potječem iz radničke obitelji, a u život sam krenuo iz Siromašne, četvrti u kojoj sam proveo predivno djetinjstvo odrastajući uz roditelje i tri sestre. Osnovnu školu pohađao sam u svom kvartu na Plokitama. Tipično sam dijete Splita, a svako dijete Splita sanja da igra u Hajduku. U omiljenom klubu igrao sam četiri godine, od 12. do 16. godine. Igrao sam i košarku na ulici i kvartovskim igralištima.
Završio sam srednju Tehničku školu u Splitu, a jednog ljeta krajem srednjoškolskog obrazovanja naučio sam svirati gitaru. I danas mi je to jedan od omiljenih načina za opuštanje s društvom.
Ivica Puljak diplomirao je 1994. godine na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, a potom je magistrirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Doktorat iz fizike stekao je 2000. godine na Sveučilištu Pierre i Marie Curie u Parizu.
Tijekom prve godine studija upoznao je svoju suprugu Marijanu, s kojom je u braku od 1995. godine, a zajedno imaju troje djece.
Marijana Puljak otkrila što joj je Ivica poklonio za Valentinovo
Nismo pričali o politici jer stanovnici ovog zaseoka, barem oni s kojima smo razgovarali, odmahuju rukom na spomen političkog angažmana splitskog gradonačelnika. Ipak je poljoprivreda, kao vrlo važna grana u Kurtovića 'kraju', uvijek zanimljiva tema.
Kako se živjelo i živi u Kurtovićima?
Od 80-ih godina, u suncem obasjanim Kurtovićima, seljaci su vrijedno radili na svojim njivama, sadeći povrće koje je bilo osnovni dio njihova života i prehrane. Kupus, krumpir i raštika bili su najvažnije kulture koje su posadili jer nisu zahtijevali puno truda, ali su davali bogate plodove koji su se koristili kroz cijelu godinu. Prema riječima našeg sugovornika, kupus je često bio osnovna namirnica za zimnicu. Krumpir je bio nezamjenjiv na svakom stolu, a raštika, koja je bila poseban i dragocjen zeleni plod, bila je omiljena. Vrijedni seljaci obilazili su njive, noseći vodu sa bunara ili izvora, kako bi biljke preživjele i napredovale.
Danas se na njivama može naći mnogo više blaga. Osim kupusa, krumpira i raštike, počeli su saditi i druge vrste povrća, poput rajčica, paprika, graška i mahunarki. U zaseoku sada imaju i kuća za odmor s bazenima. Turisti se dive njihovom kraju, uživaju u ljepoti prirode, a do mora imaju tek 12 kilometara.
Iako su mnogi stanovnici ovog malog zagvozdskog zaseoka emigrirali u potrazi za boljim životom, uspomene na stare, ali i sretne dane provedene u prirodi, među njivama, kao i sa životinjama, prema riječima naših sugovornika, ostaju neizbrisive. Na kraju, čak i ako naši korijeni potiču iz malih, zaboravljenih sela, oni nas čine onima što jesmo.
Zato, ako se uputimo u bilo koji kutak Hrvatske, bilo to u Splitu, Zagvozdu, Sinju, Trilju ili u nekom malenom zabačenom zaseoku do kojeg vodi šljunak, nemojmo zaboraviti da na uspomene koje se prenosi na buduće generacije i podsjetimo se uvijek da na svoju didovinu! - poručili su za kraj naši sugovornici.
