Kad si mlad i zdrav, nađeš dobar posao i dobro zaradiš što ćeš prvo s novcima nego kupit grobnicu s četiri police, odnosno pravo na korištenje grobnog mjesta? Nek se nađe, nek je 4.000 njemačkih maraka. Tako je razmišljao i ostvario naum naš Sinjanin V.B. daleke 1989. godine. Ali snašla ga je ljuta nevolja. Promijenila se država, promijenio se upravitelj sinjskog gradskog groblja, a ni grobnica mu njegova više nije prazna. Uselili su se "podstanari" bez njegovog znanja i volje. A on sam nestao u bespućima povijesne zbiljnosti, griješke ili pohlepe. Ili ti ga poznatog hrvatskog APP, ako prođe prođe.
Umrla mu majka jedan dan, sutradan ukopana u organizaciji polusestre. Prije nje umro i majčin bračni partner Mile pa i on ukopan bez znanja i volje našeg V.B. Naknadno saznao da mu je polusestra s majkom potpisala ugovor o doživotnom održavanju u što uključuje i dostojni sprovod i ukop. I tako bi. Majčin partner sinjskom upravitelju groblja plaćao grobarinu Čistoći Cetinske krajine d.o.o. umjesto njega i na svoje ime, bar tako kažu u toj komunalnoj tvrtki u vlasništvu Sinja, Trilja, Otoka, Dicma i Hrvaca.
Pa kad već plaća grobarinu dajmo mu i grobnicu. Ljudi na funkcijama u firmi posvjedočili i potpisali se. Nema dalje. I tako je majčin partner postao korisnik grobnog mjesta u smislu jedinog nositelja prava na grobnicu. A našeg V.B. nema u papirima, nema pa nema. Nestao. Kako se nestaje iz papira, papira nema. Trči V.B. u advokata, pišu se dopisi, tražu se papiri, rješenja i uplatnice, priti sudom.
I osvane u papirima iz vedra neba Čistoće Cetinske krajine d.o.o. V.B. kao korisnik 100 posto. Ali i majčin partner M.Č. je i dalje korisnik. Doduše sad s 0 posto. Ali tu je. Pokojan viri u papirima. Nanovo mu daju njegovu grobnicu. Na osnovu čega, koje pravne sljednosti, pravilnika, zakona, čije odluke itd.?
Hoće naš Sinjanin slavodobitno razotkrit i razoputit s koje točke zrenja se dogodio zapletaj i s kojim pobudama. Namjera je sasvim jasna - mukte do grobnice. Nakon par dopisa advokat mu digao ruke. Kaže sukob interesa. Mi i oni na funkcijama u Čistoće se znamo, iz istog sela smo, nije zgodno. Saznalo se i to da se ama baš svi spomenuti i uslikani znaju, da su nekome nešto, rodbinski, poslovno, prijateljski, stranački... Uključujući i policajca koji je po nalogu Općinskog državnog odvjetništva malo s njima s nogu divanija, nako, ko fol istraga. Samo našeg V.B. nitko ništa nije pitao. Ni onda ni sada. Džaba ti 4.000 njemačkih maraka i ugovor.
A jadao se i na kraju splitskom Općinskom državnom odvjetništvu. Misleći, kazneno djelo bjelodane otimačine 1/1. Treba lopine progonit po službenoj dužnosti. Nema bolje od naše policije, našeg odvjetništva, svega šta je naše...
Šok i nevjerica.
Ma kakve lopine? Lipo su se ljudi našli i dogovorili. Znamo se. Grobnica prazna, ljudi umrli. I što je trebalo? Pitat vlasnika? Ajde...
Ako imaju očevidnik po Zakonu o groblju, kako je to splitski ODO derivirao i izrelativizirao, neće bit ni prekršaja. Dobro je APP. Ili AP ili PP. Uzgredice, ni ušljivi optužni prijedlog za prekršaj nevođenja očevidnika nije ima godinu i po dodijeljen ni jednom sucu. Neće nitko da se sramoti. Mogu saznat novinari. Dovoljno je da očevidnik postoji ma kakav god bio, manjkav ili pun falsifikata, to nije ni prekršaj. Nadzor nad kvalitetom očevidnika upravitelja groblja vode u ovom slučaju ovlaštene osobe Sinja, Trilja, Otoka, Dicma i Hrvaca.
Čeka se ekshumacija posmrtnih ostataka ljudskosti i zdrave pameti. Obraz je u zajedničkoj grobnici pa će ići malo teže.
- Ako su oni u stanju to napravit bez ikakve odgovornosti, bez ikakvih sankcija, da to jedna državna firma dozvoljava, a oni se sprdaju sa mnom i tjeraju da uzmem advokata, trošim pare, maltretiram se... a činjenica je jednostavna: oni su meni ukrali grobnicu, vratili je i prave se pametni ka da ništa nije bilo. Grobnica nije više ista, a čovik koji mi ju je ukra, ukopa se i boli ga kiki. I još mi je sad partner korisnik na papiru u sinjske Čistoće - ogorčen je V.B.
