Osamnaestogodišnji Yazdan Fayyaz u Hrvatsku je s majkom i dvjema sestrama došao 17. svibnja 2019. Učenik je jedne zagrebačke medicinske škole i želja mu je raditi kao medicinski tehničar, a potom studirati medicini i kao liječnik pomagati na nekom hrvatskom otoku. Međutim, ova Yazanova želja za sad je nemoguća.
Uvjet za zapošljavanje u hrvatskom zdravstvenom sustavu je državljanstvo, koje Yazdan kao azilant nema. Ispričao je za RTL više o svom životu u Hrvatskoj i želji za poslom koju pokušava ostvariti putem peticije.
'Nisam se osjećao strancem'
''Nije nama prvi izbor bio Hrvatska jer nismo znali ništa o njoj. Nakon što je moja majka postala ozlijeđena na granici s BiH, tražili smo pomoć od hrvatske policije i nakon što smo saznali za sustav međunarodne zaštite u RH, izrazili smo namjeru za međunarodnu zaštitu'', priča nam Yazdan.
Prve prijatelje našao je u Baptističkoj crkvi Zagreb-Malešnica. Kaže kako su bili odlični prema njemu i pomagali mu oko škole i učenja hrvatskog.
''Jako sam se dobro snašao uopće se nisam osjećao strancem'', svjedoči Yazdan.
''U Hrvatskoj mi se sve sviđa. Od društvenih odnosa do prijateljskih odlazaka na kavu. Jedino me jako muči papirologija i upravni postupci i nepoštivanje upravnih rokova'', dodaje 18-godišnji mladić.
Upravne poslova mora obavljati za čitavu svoju obitelj jer je jedini dobar govornik hrvatskog jezika. Tvrdi kako je nepoštovanje roka upravnih poslova te nedostatak nadzora nad njima mi je najveći problem u RH.
U početku mu je, priznaje, bilo teško učiti hrvatski s obzirom da nema baš organiziranih tečajeva hrvatskog jezika za osobe poput njega. Ali uz pomoć humanitarnih organizacija i volontera, Yazdan je napredovao.
''Ali nije to bilo sve, ja sam dosta potrudio i bio sam jako zainteresiran za učenje hrvatskog jezika, naime od prvog dana otkad sam došao u RH sam počeo učiti hrvatski jezik. A evo vidite i rezultat!'', rekao je Yazdan ponosno.
Dopada mu se hrvatski sustav obrazovanja i kaže, u tom pogledu nije osjetio nikakvu diskriminaciju. Ne osjeća se nimalo drugačiji od svojih kolega iz razreda. U Hrvatskoj se osjeća sretno i sigurno, a posebna anegdota bila mu je kad se predstavljao svojoj prijateljici.
''Ja sam rekao da sam iz Irana, čak sam ju učio kao se izgovara moje ime. Rekao sam joj kažeš 'Ja znam' kad izgovaraš moje ime, samo trebaš mrvicu promijeniti slova pa reći 'Yaz'dan'. Ona mi je odgovorila 'Ja ne znam', pa je to moje ime u šali'', kazao je Yazdan.
Inspiriran djelatnikom Hitne
Njegova ljubav prema medicini rodila se čim je prešao na hrvatski teritorij. Njegovoj majci je pozlilo, došla je hitna medicinska služba i medicinski tehničar joj je spasio život.
''Bio sam oduševljen njegovim postupkom. Mi smo tada bili ilegalni migranti. Tada sam odlučio da ću se baviti medicinom'', rekao nam je Yazdan.
Sada se školuje za medicinskog tehničara.
''Najviše volim kada nešto praktički obavim. Mjerenje tlaka mi je najdraži do sada. Mislim da će mi biti manje drago vađenje krvi, kada budem to učio'', priznaje Yazdan.
Kad je shvatio kako se neće moći zaposliti osjećao se grozno. Čak je bio i depresivan jer se školuje jednako kao i svi hrvatski srednjoškolci.
''Jednako učim čak i više. Imam veću angažmanu oko učenja hrvatskog jezika. Aktivno se bavim hrvatski jezikom i svaki dan učim nešto novo. Čak više govorim hrvatski nego bio koji drugi jezik. Znam hrvatski jezik više od svog materinjeg jezika. Osim hrvatskog jezika govorim perzijski, arapski i engleski'', istaknuo je 18-godišnjak.
Više pročitajte ovdje.
