Mate Tešija i Luka Rakić, vlasnici istoimenih OPG-ova, udružili su snage pa na području općine Lećevica uzgajaju svinje. Imaju ih već 70-ak, riječ je o crnim slavonskim svinjama, a cilj im je dobiti križanca s američkim durokom.
Zanimalo nas je kako su došli na ideju da uzgajaju svinje. Kažu da su od vlasnika jednog imanja koji je otišao u Nizozemsku, a odlučio se rasprodati sve - kupili devet svinja.
"Dovezli smo ih tu, a kasnije je samo raslo. Gdje smo god čuli da ima mladih odojaka - kupovali smo. Stvarali smo jato, išli smo na krmače, a sad ih je ukupno više od 70", kazuju nam sugovornici koji imaju parcelu od pola hektara.
Želja im je imati 200-300 komada svinja te se baviti proizvodnjom suhomesnatih proizvoda. Sagradili bi i sušaru te zaposlili nekoliko ljudi.
Na imanju imaju i magarce, a željeli bi uzgajati i krave, koze, kokoši, ovce,... No, problem je u - nedostatku pašnjaka.
"Kako imamo magarce, pisali smo šumariji ima više od godine, imali smo pravo na 33 hektara za pašnjak jer imamo 11 magaraca, ali nam šumarija nije još odgovorila. Sve je u vlasništvu RH, ali je šumarija u posjedu. Ništa nam nisu odgovorili, ni da ni ne. Da je tu privatno vlasništvo, mogli bi otkupiti. Uzeli bi 200-300 hektara i pretvorili to u poljoprivredno zemljište, u pašnjake, da nam daju u koncesiju na 30-40 godina. Općina je dužna napraviti plan, gdje je poljoprivredno, gdje je građevno, međutim nije ništa napravila. Zemljište je državno, ali je ministarstvu u Saboru prošao zakon po kojem se tim dijelom bave općine", kazuju nam.
No, nije to jedini problem s kojim se susreću. Put je loš, a struja i voda su - nepoznanica.
"Imali smo problema s vodom, sad nam je prvi put došla. Cisterna nije mogla proći, zbog puta koji nije bio širok i tek sad kad su nabavili manju cisternu, došla nam je voda. Zimi uglavnom piju kišnicu, ali svaki dan im trebaju dvije tone vode", kazuju nam dalje. Dok nije dolazila cisterna, snalazili su se pa sami dovozili vodu kombijem.
"Postoji puno zemlje koja ne služi ničemu. Mi smo jedini tu na brdu, mi bi i otkupili. Sve je državno, ali šumarija je u posjedu, a od njih nema nikakvog odgovora", kazuju nam za kraj.
I tako, iako postoji volja i želja za radom, uvijek postoji i ona jedna - kočnica. A sugovornici nam kažu da bi rado proširili proizvodnju i na taj način zaposlili nekoliko ljudi.