Cijeli njezin život obilježila je glazba. Već sa pet godina stala je prvi put pred publiku s mikrofonom u ruci i shvatila da je to ono što želi raditi u svom životu. I nije od toga odustala. Svoju prvu ljubav nastavila je njegovati i dalje, snimila je nekoliko pjesama, ali na tome ne misli stati. Antonia Milatić Buratović jednostavno živi za glazbu.
U razgovoru nam je ova 31-godišnjakinja otkrila sve o svojoj ljubavi prema glazbi, svojim počecima, glazbenim uzorima… Ukoliko je do sada niste čuli, vrijeme je da je upoznate.
Za početak, kako bi sebe opisali u par rečenica?
„Smatrala bih sebe vedrom i pozitivnom osobom koja uvijek teži gledati na stvari s optimizmom. Veliku pažnju pridajem međuljudskim odnosima – vjerujem ljudima, a volim i kad oni vjeruju meni. U životu se vodim principom da volim raditi drugima ono što bih voljela da oni meni učine, i to smatram temeljem dobrih odnosa i povjerenja.“
Otkad volite glazbu? Kad ste bili mali jeste li se zamišljali na pozornici i s mikrofonom u ruci?
„Glazbu volim otkad znam za sebe! Već sa pet godina imala sam svoj prvi nastup, zajedno sa starijom sestrom Bonitom, na festivalu u Kaštelima. Pjevale smo uživo i dvoglasno autorsku pjesmu našeg djeda Antuna Milatića, „Lipa Kaštela“. Taj trenutak pamtim kao prekretnicu – nakon puno priprema i vježbanja, prvi put sam osjetila što znači stati na pozornicu i pjevati pred publikom. Mislim da je upravo tada počela moja ljubav prema glazbi i da sam tada počela sanjati o tome da jednog dana budem na pozornici s mikrofonom u ruci. Slobodno mogu reći da su mi moji roditelji i moj dida usadili tu ljubav i da je glazba postala neizostavni dio mog života.“
Kako je krenuo vaš glazbeni put? Cijela obitelj je u glazbi?
„Moj glazbeni put započeo je vrlo rano, čim sam krenula u Glazbenu školu. Jedno od prvih značajnih iskustava bilo je pjevanje u dječjem zboru HNK Split, gdje me oduševila čarolija pozornice – orkestar, kostimi, gluma i cijeli taj kazališni svijet. To me toliko inspiriralo da sam, paralelno sa školovanjem u Umjetničkoj gimnaziji, krenula na satove solo pjevanja i klasične glazbe. Imala sam priliku učiti od raznih primadona i profesora pjevanja, od kojih sam stekla pravilnu tehniku koju i danas koristim. Njima sam iznimno zahvalna.
Kasnije sam počela pjevati u obiteljskom bendu mog oca Jure, koji je također glazbenik. Upravo kroz to iskustvo naučila sam što znači biti izvođač zabavne glazbe i kakav je život profesionalnog glazbenika. Taj svijet me potpuno osvojio pa sam malo po malo počela surađivati i s raznim splitskim bendovima. Moj tata zna reći da sam tada već bila "gotova pjevačica".
Glazba je duboko ukorijenjena u mojoj obitelji. Osim moje mame, koja je učiteljica razredne nastave i pjesnikinja, svi smo povezani s glazbom. No, i ona je s vremenom postala izvrstan glazbeni kritičar! Imam tri sestre, Bonita je profesorica u Glazbenoj školi i u početku smo zajedno pjevale s ocem. Marta je slikarica, ali glazbu također obožava, dok je Klara izuzetno talentirana glazbenica i sigurna sam da je pred njom sjajna karijera. Kada se okupimo, glazba je neizostavan dio – pjevamo, sviramo i uvijek nastane pravi show!
Istaknula bih svog djeda Antuna Milatića, koji je ostavio snažan glazbeni trag u našoj obitelji. Bio je skladatelj dalmatinskih pjesama, nagrađivan na festivalu u Omišu, voditelj brojnih klapa i profesor glazbe. Čak je punih 40 godina vodio glazbenu školu u Varošu u Splitu. Njegova ljubav prema glazbi prenijela se na cijelu našu obitelj i zaista sam ponosna što nastavljam taj put.“
Čime se bavite kad ne pjevate? Pjevušite li po kući, pod tušem, dok nešto radite?
„Kada ne pjevam, najviše vremena posvećujem svojoj obitelji – suprugu Miletu i sinu Tomi. Svi troje volimo zajedno pjevušiti, bilo kod kuće, u autu tijekom putovanja ili jednostavno dok obavljamo svakodnevne stvari. Glazba je stalno prisutna u našem domu i donosi nam puno veselja. Osim toga, držim privatne satove pjevanja i sviranja klavira, što me ispunjava i opušta. Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti svoje znanje drugima, baš kao što su ga i meni prenijeli moji mentori.
Po struci sam odgojiteljica predškolskog odgoja i radim u dječjem vrtiću, gdje glazba također ima važnu ulogu. Pjevušimo i u vrtiću, a kako sam donijela i klavir, naša soba je uvijek ispunjena pjesmom i veseljem. Djeca kroz igru spontano razvijaju svoje glazbene sposobnosti, što mi je posebno drago vidjeti.“
Kako okolina reagira na vaše pjesme? Tko je najžešći kritičar?
„Moji najžešći kritičari su definitivno moja obitelj – suprug, sestre, mama i tata. Njihovo mišljenje mi najviše znači jer znaju koliko mi je glazba važna i uvijek mi iskreno kažu svoje dojmove.
Izuzetno sam sretna i zadovoljna načinom na koji je okolina prihvatila moje pjesme, ali i mene kao glazbenicu. Moram priznati da su me mnogi pozitivni komentari ugodno iznenadili i dodatno motivirali. Osim moje obitelji, upravo mi podrška publike daje vjetar u leđa da nastavim raditi na svom glazbenom putu i snimati nove pjesme.“
Koliko je teško uspjeti u ovom poslu u Hrvatskoj?
„Teško je jednoznačno reći koliko je izazovno uspjeti u Hrvatskoj – to uvelike ovisi o tome što netko smatra uspjehom i koliko je spreman uložiti truda. Sigurno je da se predanim radom može postići mnogo, ali biti profesionalni pjevač bez određene podrške sa strane svakako nije lako. Osobno, smatram da je i moj dosadašnji put veliki uspjeh. Uz sve obiteljske i poslovne obveze, uspjela sam ostvariti svoje glazbene ciljeve i na to sam iznimno ponosna. No, uvijek vjerujem da može još bolje i radujem se svemu što budućnost donosi!“
Bi li se nekad prijavili na neki od glazbenih showova? Mislite li da to daje vjetar u leđa mladim glazbenicima?
„Iskreno, ne bih se nikada prijavila na glazbeni show, iako ih volim pratiti i gledati na društvenim mrežama. Nemam ništa protiv takvih natjecanja, ali jednostavno nisam osoba koja voli natjecateljski duh, pogotovo kada je riječ o glazbi. Ipak, svjesna sam da su mnogim mladim glazbenicima takvi showovi pomogli u karijeri, pružajući im vidljivost i priliku za daljnji razvoj. Osobno, čak i u igri „Čovječe, ne ljuti se“ teško podnosim nepravdu, a sigurna sam da se u glazbenim natjecanjima takve situacije često događaju. Zato bih radije gradila svoj glazbeni put na drugačiji način.“
Tko su vam glazbeni uzori? Naši, strani?
„Moj glazbeni uzor oduvijek je bila Vanna – njezina emocija, vokalna snaga i interpretacija uvijek su me inspirirali. Također jako volim Ljiljanu Nikolovsku i Doris Dragović, koje su obilježile našu glazbenu scenu svojim prepoznatljivim glasovima i karizmom. Od muških izvođača, naravno, tu je Oliver Dragojević, čija glazba nosi posebnu emociju i bezvremensku ljepotu. Volim i dalmatinski zvuk, posebno klape, a jedan od izvođača koji mi se ističe u tom stilu je Marko Škugor.
Od stranih izvođača posebno cijenim Norah Jones, Lady Gagu i Adele. Svaka od njih ima jedinstven stil – Norah me privlači svojim toplim jazz zvukom, Lady Gaga svojom nevjerojatnom svestranošću, a Adele iskrenošću i emotivnim izvedbama.“
Što ste do sada već snimili?
„2014. godine snimila sam svoju prvu pjesmu „Nima meni većeg gušta“, koja se i danas često može čuti na radijskim postajama. Ta mi je pjesma posebno draga, a dodatnu vrijednost daje i činjenica da je aranžman napravio pokojni Remi Kazinoti, čija je glazbena ostavština neizmjerna.
Točno deset godina kasnije, 2024. godine, snimila sam svoju drugu pjesmu „Lipoto moja“, čiji je videospot premijerno objavljen u lipnju 2024. Pjesmu je izdao Croatia Records, a autori su:
Glazba: Marko Tomasović
Tekst: Julija Mateljan Milatić, Štefanija Soldan
Aranžman: Hrvoje Domazet
Osim autorskih pjesama, snimila sam i obradu popularne božićne pjesme „Bijeli Božić“ Olivera Dragojevića. Videospot je premijerno predstavljen početkom prosinca, a pjesmu je također izdala Croatia Records.“
Kako su ljudi reagirali na obradu Oliverove pjesme?
„Odrasla sam uz Oliverove pjesme, a njegova glazba imala je velik utjecaj na moj glazbeni put. Oduvijek sam osjećala posebnu povezanost s njegovim stvaralaštvom, a obrada „Bijelog Božića“ bila je način da tu ljubav izrazim na svoj način. Pjesmu sam odlučila snimiti uz moderniji zvuk i aranžman Jakova Jurića, koji joj je dao poseban karakter, zadržavajući pritom toplinu i emociju originala. Publika ju je sjajno prihvatila – tijekom blagdana dobila sam predivne komentare, što mi je još više uljepšalo božićne dane.“
Jeste li se i sami okušali u pisanju pjesama?
„Još se nisam ozbiljno upustila u autorske vode, ali jednom, prije dosta godina, moja sestra i ja sasvim smo slučajno komponirale jednu pjesmu uz klavir. Toliko nam se svidjela da smo je čak izvodile tijekom ljetnih gaža. Danas se toga rado prisjećamo i nasmijemo, ali to je i dalje ostala samo uspomena.
Iako zasad nisam krenula u pisanje vlastitih pjesama, tko zna – možda jednog dana dođe i taj trenutak!“
S kim bi rado snimili duet da možete birati?
„Da mogu birati, voljela bih snimiti duet s pjevačem čiji stil i vokalna boja odgovaraju mom glazbenom izričaju. Mislim da bi se moj glas najbolje uklopio uz Marka Škugora, budući da dijelimo ljubav prema dalmatinskom zvuku i emotivnim interpretacijama. Njegova snaga i toplina u glasu savršeno bi se nadopunile s mojim stilom, a vjerujem da bi takav duet bio poseban i dobro prihvaćen među publikom.“
