Na današnji dan Hajduk je igrao protiv Hamburgera
Bila je to zadnja Ivićeva godina u Hajduku, ako ne računamo one tri utakmice u sezoni 97/98, kad se pisalo" Šjor Ivan nakon 17 godina..." ili onaj neslavni ljetni povratak 1987. koji je završio i prije nego li je i počeo. Tada sam kao dječak rastao uz Hajduk, doma u teku pisao sastave, šahovskim figurama na koje sam ispisao brojeve od 1 do 11 pravio kombinacije na jednom tepihu, dok se ćaća Jure ljutio " Šta to radiš luđače, uhvati se škole".
Nama dici, nekako je najteže padalo što se stalno pisalo da uskoro odlazi i Šurjak, naš Šure najveći, junak našeg doba, lik iz svake dječje svađe na igralištima i ledinama" ko će biti Šurjak", naš kapetan, eeee kad bi ono zaviorio dugom kosom po livome krilu... Bila je to prva sezona na Poljudu, dakako europska, Hajduk moderan, u Kupu prvaka, rekli smo već pod palicom velikana, za kojeg tada možda i nismo bili svjesni da ga imamo...
Bijeli su prezimili u Europi, što je tada bilo gotovo pa uobičajeno.
Na izvlačenju u Rimu, parova četvrtfinala tadašnjeg Kupa prvaka, dopao nas je najteži i najatraktivniji mogući protivnik, njemački Hamburger SV. To je godina zalaska " Zlatne generacije" i Tomislav Ivić u novi europski pohod je krenuo nakon svih onih St-etiennea, PSV-a, Arsenala, s jednom sasvim novom i pomlađenom momčadi. Uz već spomenutog Šurjaka, nosioci igre bili su Boro Primorac, Dražen Mužinić, Šime Luketin, Boriša Đorđević, Zlatko i Zoran Vujović. Nadolazio je i tada mladi lav Ivan Gudelj.
Par utakmica prije mitskih ogleda s HSV-om, trener Ivić već je počeo gubiti povjerenje u do tada odličnog i omiljenog vratara Ivana Budinčevića. Tako je to sa golmanima. Riva, Pjaca, grad koji je bujao u svoje nove kvartove, pričao je samo o tome" tko će braniti protiv Hamburgera" u utakmicama godine, ma koje godine, desetljeća, rekli bismo i svih vremena....
I desilo se, veliki trenerski mag uvijek je imao tu žicu, donijeti hrabru i pravu odluku Za prvenstvenu utakmicu u Osijeku pet dana ranije, među vratnice je stavio tada još srednjoškolca Ivana Pudara, i odlučio . Ovaj momak će braniti u Hamburgu. Naš Pudar kao kampanel. Zavolio sam tada i taj žuti Hajdukov golmanski dres radi našeg Ivana Pudara, vratara koji će kasnije ostaviti neizbrisiv pečat na" brankama" Poljuda.
Za utakmice s Hamburgerom, bijeli su se pripremali dugo. Uprava je osigurala prijateljske pripremne utakmice na Poljudu s Dinamom, Bordeauxom , Manchester Unitedom, Anderlechtom i Bayernom ! Čak se pisalo da se sve radi na tome da nam se i Žungul vrati za Hamburger.
Bayern je došao jedne sunčane zimske nedjelje, a Branko Zebec trener HSV-a ,pojavio se ne tribinama u "špijunskoj misiji, gledati Hajduka, svog budućeg protivnika u Kupu prvaka. Bavarci su pobijedili 2:1. Sićan se kako je Dražen Mužinić prije početka otrčao do Brane Oblaka i izgrlio svog donrdavnog klupskog kolegu i prijatelja.
"Recite Iviću da me nije prevario", rekao je "šjor Branko" kako smo svog nekadašnjeg trenera zvali, splitskim sportskim novinarima, nakon te prijateljske utakmice , jer " veliki Ivan" postavio je namjerno jednu čudnu igru, znajući da ga s tribina Zebec promatra.
Da dragi čitatelji. "Operacija Hamburger" bila je poput pravog strateškog plana velikog trenerskog maga Tomislava Ivića.
I došao je dan okršaja u Hamburgu
Utakmica se igrala 5. ožujka 1980., dakle prije točno 45 godina.
Naši "radnici na privremenom radu" ispunili su tribine stadiona u tom njemačkom lučkom gradu. Još nije bilo svjetskog globtrotera Imoćanina Mate Lončara biljariste, da nam donese sreću kao godinama kasnije brojnim hrvatskim sportašima. Moji stariji splitski kafanski poznanici, pričali su mi godinama kasnije, kako se napunio i avion iz Splita prema Hamburgu, plesalo se po barovima St Paulia, sve je vrvjelo od naših.
Prvi put sam vidio Hajdukove igrače, svoje idole, u crnim hulahupkama. Bila je to hladna noćna utakmica na sjeveru SR Njemačke. Ispraznile su se ulice Splita, tada se još nije gledalo kao danas organizirano po kafićima.
Doma smo svi bili uz televizore.
U HSV-u kolonija bivših hajdukovaca, trener iz europski uspješne sezone 72/73 već spomenuti Branko Zebec, pomoćnik dugogodišnji bek Hajduka iz šezdesetih Aleksandar Ristić, a na klupi Iko Buljan koji nije nastupio u Hamburgu radi tek preboljele žutice. U sastavu HSV-s njemački reprezentativci Hargus, Kaltz, Hrubesch, Magath, Hieronymus, Jakobs...
Ako je Ivić do tada bio " profesor", utakmicom u Hamburgu je "doktorirao".
Potpuno je razgradio igru Nijemaca
Šime Luketin na beku stavio je u džep zlatnu kopačku Europe, liverpoolskog "beatlesa" Krawina Keegana, Hajduk ubojit iz kontre, prodorima Zlatka i Zorana Vujovića, Gudelj koji se pridodavao napadu i slobodni udarci u tom susretu veznog Ivice Šurjaka.
Iz preočitog faula Horsta Hrubescha nad Pudarom u 45. minuti , lopta se odbila do Reimanna za pobjedu HSV-a od 1:0. Uzalud su mahali protestirajući Frfa Mužinić i Boro Primorac.
Kasnije će izjavljivati naš kapetan Ivica Šurjak, tada zasigurno jedan od najboljih europskih igrača: "Da je tada bilo VAR-a, Hajduk bi bio europski prvak"
Ali i to je bilo dovoljno za veliki optimizam i dotad neviđenu atmosferu pred uzvrat.
Eto malo nostalgije i hajdukologe iz naše kulture sjećanja na bijele momke i Tomislava Ivića, čovjeka koji je živio nogomet. Da se sitimo kad je Hajduk nadigrao tada najbolju momčad Europe i kako se čekao revanš u Splitu, a i o tome ćemo jednom od sljedećih puta.
