Prava drama odvijala se u utorak ujutro u Vrančićevoj ulici, točnije na makadamskom parkingu uz Ulicu Bruna Bušića te na igralištima udaljenim stotinjak metara: vlasnik terena je naime krenuo s radovima ograđivanja svoje nekretnine, koja pokriva to parkiralište, košarkaško igralište, manju zelenu površinu na kojoj su bile postavljene dječje sprave te četvrtinu nogometnog (rukometnog) igrališta.
Upravo je to “bužanje” površine “posrid” igrališta izazvalo revolt kod stanara koji su se okupili i s čuđenjem gledali što se događa. No, neki su pokušali intervenirati – likom i djelom Martin Pauk, gradski vijećnik koji stanuje u susjedstvu, pokušao je ad hoc ispregovarati s investitorom pauzu s radovima, odnosno barem ostavljanje jednog igrališta u funkciji.
Investitor je za dogovor kad god Banovina i Županija žele
Dalibor Ćorić kao vlasnik i investitor pak smatra kako su ga vlasti, općenito birokracija dovoljno ignorirali te da sada može raditi na svom zemljištu što hoće. Ipak, napominje Ćorić, za dogovor je kad god to budu htjeli iz Banovine te Županije...
O čemu je točno riječ? Ćorić je vlasnik parcele istočno od Bušićeve koja dakle uključuje makadamsko parkiralište te dobar dio sportskih terena. Ne sve, oko tri četvrtine najistočnijeg terena (prema Tommyu) pripada Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju, zapravo Županiji kao osnivaču škole.
Za svoju česticu Ćorić ima idejno rješenje, sve po zakonu kako naglašava, no provođenje tog projekta u djelo bi značilo “otkidanje” jedne četvrtine nogometnog igrališta. Pa je investitor pokušavao stupiti u kontakt s nadležnima, prvenstveno u Banovini, kako bi postigao dogovor.
Lakše bi do Trumpa
Nudili su zamjenu, odnosno pravo gradnje na cijeloj površini, a zauzvrat bi napravili najmodernije javno igralište u sklopu svog objekta te parking. Uzalud. Kako kaže Ćorić, do pročelnika ili gradonačelnika je teže doći nego do Trumpa, u posljednja tri mjeseca nekoliko puta su pokušavali stupiti u kontakt međutim bez sluha iz gradske uprave... Pa je odlučio ući u posjed, točnije “iskolčiti” i označiti svoje vlasništvo. Po cijenu kopanja gotovo po sredini igrališta, kuda prolazi granica između dvije čestice po njihovim geometrima.
Zanimljivo, dok je cijela ova barufa trajala, dobar dio utorka, u Vrančićevoj ulici pojavili su se komunalni redari, zaštitari koje je angažirao investitor, kasnije i policija, no nitko od predstavnika vlasti. Bilo koje vlasti, gradske ili županijske. Osim Martina Mladena Pauka, gradskog vijećnika, koji je preuzeo nezahvalnu ulogu medijatora.
Pokušao je odgovoriti investitore od označavanja čestice na samom igralištu, jer bi to značilo da djeca ostaju bez igrališta. Paukov rezon je bio sljedeći: radite i gradite na preostalom dijelu svog terena, ali ostavite tih nekoliko metara uz igralište kako bi se djeca imala gdje igrati. Barem dok se ne dogovorite na ovaj ili onaj način s Gradom Splitom, odnosno Županijom. Jer ionako tih nekoliko metara prema susjednoj parceli mora ostati “prazno”.
- Nama kao stanarima nikako ne odgovara ova situacija, prvenstveno zbog djece koja se sada nemaju gdje igrati. Čak i ako investitor i gradska vlast pronađu rješenje, problem je što se taj projekt može realizirati za pet ili deset godina, a tako bi doslovno generacije djece ostale bez igrališta! Pokušavamo nekako smanjiti taj “prijelazni” period, u tom smjeru sam razgovarao s investitorom. No, očito je jaz između investitora i vlasti prevelik, a na kraju će samo djeca ispaštati. - kaže nam između ostalog Pauk.
Ivan Ćorić pak kako predstavnik investitora iznio je svoje viđenje situacije.
- Više od tri mjeseca pokušavamo napraviti kompromis i stupiti u kontakte s Banovinom i Županijom kako djeca ne bi ostala bez igrališta. Cijelo to vrijeme nam se nitko, doslovno nitko nije odazvao, a upoznati su sa situacijom. Jednostavno nismo imali drugog izbora, bili smo primorani ograditi svoje vlasništvo. Željeli smo napraviti nešto od zajedničkog interesa, da nam daju pravo gradnje na cijeloj površini, a mi napravimo igralište na katu, s umjetnom travom, jednake veličine, sve o našem trošku, besplatno za korištenje. Nije nam namjera volumenizirati ovaj prostor, ne želimo graditi velike stambene jedinice nego jedan moderni komercijalni centar u sklopu kojeg bi bio taj teren.
