Samo što je izišla iz autobusa, nakon 30-satnog putovanja od Lavova do Rima, na Trg 12. listopada 1492., žena je stigla mahnuti na pozdrav ostalim putnicima i skljokala se bez svijesti na tlo. Tko nije vidio, čuo je: njezina djeca, 11-godišnjakinja i 10-godišnjak, briznuli su u očajan plač.
Kako opisuje rimski Il Messaggero, hitna pomoć nije mogla pomoći. Natalija Kretova (46) uspjela je spasiti djecu, ali njoj nije bilo spasa. Što je sve presudilo? Stres zbog bijega pod bombama iz Kremenčuka, na rijeci Dnjipru, prvo do Lavova pa do Rima, strah za muža na bojišnici, hipertenzija? Ili sve zajedno? U tašni su joj našli tablete za snižavanje visokoga arterijskog pritiska.
U autobusu se sprijateljila s katoličkom redovnicom, organizatoricom putovanjâ spasa, kojoj je rekla da putuje u nepoznato, da ne zna ni kuda će ni kamo će s djecom, ali da nije bilo opstanka pod bombama u mjestu na strateškom smjeru ruskog nadiranja, piše Jutarnji list.
Policajci prispjeli kad i hitna pomoć povjerili su djecu časnoj, pa su sestra i brat sada u Castel Gandolfu, u samostanu koji vode Ukrajinci i gdje je već sklonjeno pedesetak majki i djece izbjeglih iz Ukrajine. Barem se neće naći u posve nerazumljivu ambijentu, sada kad su ostali bez majke i kad su daleko od oca, hranitelja i branitelja.
