Svaki put kad izbije neki požar, postanemo svjesni koliko su nam važni vatrogasci. A ne treba puno da se dogodi zlo, dovoljan je tek trenutak nepažnje, jedna iskrica,... i eto problema. Ali, oni su uvijek spremni uhvatiti se u koštac s požarom ma koliko velik i opasan bio, a nagledali smo se takvih požara svakog ljeta.
Posao vatrogasca nije samo posao, to je poziv. Svatko tko se odluči time baviti u životu, odlučio se na to jer - voli taj posao i jer želi pomagati ljudima. A posao vatrogasaca nije samo gašenje požara, oni su tu i kada treba pomagati unesrećenima u prometnim nesrećama, kada se netko zaglavi u stanu ili liftu pa čak i kada mačić zapne visoko u krošnji. U svako doba dana ili noći spremni su za akciju, kakva god ona bila. Jedan od njih je i Duje Mijalić. Upravo on je proglašen najvatrogascem grada Trogira, što nam je bio i povod za razgovor s njim.
"Ova nagrada mi znači izuzetno puno, ali bih želio naglasiti da je ona, prije svega, priznanje za sve moje kolege jer bez njih ovo ne bi bilo moguće. Kao dobrovoljni vatrogasci, svi mi odvajamo svoje slobodno vrijeme, žrtvujemo vrijeme koje bismo mogli provesti s obitelji i prijateljima, ponekad zanemarujemo vlastite poslove, sve kako bismo pomogli drugima kada je to njima najpotrebnije. U tom smislu, ovo priznanje nije samo moje, već pripada svim kolegama s kojima svakodnevno dijelim ovu odgovornost, izazove i uspjehe", kazao nam je Duje.
Trenutak koji je obilježio njegov život
Mnoga djeca žele biti upravo vatrogasci kad odrastu pa nas je zanimalo je li Duje oduvijek znao da će biti upravo vatrogasac.
"Nisam uvijek znao da ću postati vatrogasac, ali 2007. godine sve se promijenilo. Na nagovor obiteljskog prijatelja, tadašnjeg zapovjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir, pokojnog Ante Ilaka Vukmana, pridružio sam se DVD-u Trogir. Bio je to trenutak koji je obilježio moj život. Od tada sam postao dio ove velike vatrogasne obitelji. Kroz godine sam naučio koliko je važan ovaj poziv jer biti vatrogasac nije samo posao, to je način života. Tijekom godina stekao sam neprocjenjivo iskustvo i istinsko prijateljstvo. Danas, kada pogledam unatrag, vidim da je taj trenutak, kada sam ušao u vatrogastvo, oblikovao moju karijeru i moj pogled na život. Samim time 2015. godine postajem profesionalni vatrogasac u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Trogir, a 2019. godine postajem zaposlenikom Javne vatrogasne postrojbe Grada Trogira", otkrio nam je Duje.
Onaj osjećaj kada pomogneš drugome - ne može se mjeriti s ničim drugim. Potvrdio nam je to i Duje.
"Kroz vatrogasni rad, znaš da si tu da pomogneš, da spasiš živote i imovinu. Iako je to često stresno i iscrpljujuće, osjećaj kada uspiješ pomoći ne može se mjeriti ničim. Još jedna stvar koja čini ovaj posao posebnim je osjećaj stalnog osobnog i profesionalnog razvoja. Svaki novi izazov, svaka nova situacija nas uči nečemu novome. Vatrogasci nikad ne prestaju učiti", kaže nam sugovornik.
"Bez njih danas ne bi bio to što jesam"
Svjedoci smo da prilikom velikih požara često civili priskoče u pomoć, no pitanje je koliko to zapravo pomaže vatrogascima. S jedne strane moraju paziti da vatra ne izmakne kontroli, s druge da se nešto ne dogodi ljudima koji su nesebično odlučili pomoći, ali nisu obučeni za taj posao.
"Uključivanje civila u velikim požarima može biti korisno, ali samo ako se radi o organiziranoj pomoći i ako civili imaju osnovno razumijevanje situacije. Civili mogu pomoći donošenjem vode za piće koja je potrebna za hidrataciju vatrogasca jer radimo u izuzetno teškim uvjetima tokom ljetnih mjeseci. Uglavnom, najbitnije je slijediti upute zapovjednika na terenu", kaže nam Mijalić.
Lijep je osjećaj nekome pomoći, no sigurno u poslu ima i jako teških situacija. Nije lako gledati trenutke kada netko izgubio dom u plamenu ili neku blisku osobu.
"O najtežim trenutcima na intervencijama ne bih volio previše pričati, ali mogu reći da su najteži trenutci oni kada se osjećamo kao da smo izgubili bitku, odnosno da ne možemo spasiti život iako ulažemo sav napor i trud do samog kraja", kaže nam Duje.
Posebnu zahvalu uputio je trogirskom gradonačelniku, ali i DVD-u Trogir i JVP-u Grada Trogira.
"Ovim putem želim se zahvaliti gradonačelniku grada Trogira, gospodinu Anti Biliću, na prepoznavanju bitnosti vatrogasne službe i na tome što uručenje nagrade najvatrogasac već postaje tradicija. Također, želim se zahvaliti Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Trogir te Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Trogira na ovoj nagradi jer bez njih danas ne bi bio to što jesam."
