Bilo je to sredinom rujna ove godine. Stariji je Omišanin sjeo u svoj kaić i otisnuo se s obale rijeke Cetine. Trebao je provjeriti vršu, ali nije ni slutio kakva bi se tragedija mogla dogoditi. Naime, nešto kasnije, bio je u rijeci, obje noge bile su mu omotane konopom, a on se zadnjim atomima snage držao za brodić...
NESRETNI SLUČAJ NA CETINI Poskliznuo se i zapleo u vrše, vatrogasci ga izvlačili
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Poziv u pomoć stigao je u omišku policijsku postaju u pravom trenutku. Upravo u trenutku kada je Nedjeljko Džin slučajno ušao u sobu operativnog dežurstva i čuo dojavu da se netko utapa. Bio je na godišnjem odmoru, no slučajno se zatekao u postaji. Ne dvojeći ni trenutka izlazi van i kreće...
"Taj događaj je bio 14. rujna. Oko 18.45 sati došao sam nešto u PP Omiš, ušao sam u operativno dežurstvo i čuo sam dojavu da jedan čovjek traži pomoć, da se utapa u rijeci Cetini. Nisam uopće razmišljao, ušao sam u garažu, sjeo na skuter i došao na intervenciju za jedno 2-3 minute. Na desnoj obali rijeke Cetine, nasuprot objekta Nogometnog stadiona Omiš, vidio sam grupu od 30-40 mještana. Nisam uopće dvoumio jer sam po sredini rijeke Cetine vidio žutu pasaru, iza odnosno na krmi rukama se držao jedan stariji čovjek koji je kad sam došao blizu obale digao ruku - daj požuri, ne mogu više", počeo je svoju priču hrabri policajac.
Bio je blokiran i iscrpljen
"Pošto je taj kaić bio na sredini Cetine gdje je jaka matica, mi kažemo korenat, otišao sam malo sjevernije, nekih 50 metara otprilike. Skočio sam u Cetinu, otplivao sam i došao sam za 2-3 minute do tog čamca, prepoznao sam gospodina, vidio sam da je malaksao. Promijenio je boju. Pitao sam ga šta je - rekao je da mu se zamotao konop oko nogu, da ne može više izdržati, da požurim. Pitao sam ga ima li kakav oštar predmet. Rekao je da ispod prove ima drvenu kutiju u kojoj se nalazi nož. Uspeo sam se na kaić, vidio drvenu kutiju, iskrenio je i vidio da ima manji nož. Stavio sam ga u zube, morao sam tako, i ponovo se sa toga kaića spustio u Cetinu. Dva tri puta sam zaronio, vidio sam da se njemu konop omotao oko obje noge tako da je jednostavno bio blokiran. I iscrpljen", kazuje nam u jednom dahu dalje sugovornik.
Sve se to, srećom, brzo odvijalo.
"Zaronio sam dva-tri puta, tim nožem sam pokidao taj konop. Uhvatio sam čovjeka ispod pazuha, jednom rukom, došao do sredine čamca i pitao ga jel se može držat, jer ako mi ode tek bi onda bio problem. Nekako sam se popeo na brod, našao konop, vezao mu ga ispod pazuha. Uhvatio sam ga s obje ruke, stavio sam jednu nogu na pajolu. On mi jednostavno nikakvu pomoć nije pružao, toliko je bio malaksao. Nekako sam ga izvukao na brod, položio na drvene pajole i u tom momentu do broda je došao drugi stariji gospodin, meni nepoznat, i privezali smo taj kaić za taj drugi i oteglili ga na lijevu obalu rijeke Cetine. Tamo smo ga predali osoblju hitne pomoći u Omišu da ga pregledaju", ispričao nam je kako se sve to dalje odvijalo.
Samo je skočio
Nakon toga se popeo na desnu obalu rijeke odakle je i skočio s namjerom da spasi čovjeka. Kako nam je kazao, nije uopće razmišljao o opasnosti, što bi se moglo dogoditi, samo je skočio. Niti džepove nije ispraznio tako da je ostao i bez mobitela.
"Sreća je da se sve dobro završilo, to je meni najbitnije", kazao nam je za kraj priče ovaj hrabri policajac koji svoj posao obavlja već 30 godina. I ciijelo to vrijeme nije napuštao PP Omiš. Kako nam je kazao, u mirovinu bi mogao za godinu- godinu i pol.
Vatrogasci su brzo stigli na mjesto događaja, no Nedjeljko Džin ipak je bio brži. Sreća je da jest, jer tko zna što bi inače bilo. Shvatio je to i čovjek kojeg je spasio. Zvao ga je i zahvalio mu.
Inače, naš sugovornik je u formi zahvaljujući redovitom plivanju i planinarenju. A važno je napomenuti i da su momci koji su spašavali umirovljenike iz Doma za starije i nemoćne u Dugom Ratu upravo- iz njegove smjene.
"Jako sam ponosan na momke. Trebaš ti imati snage za iznositi ljude na rukama iz doma u plamenu, a treba imati i hrabrosti za sve to".
"Policija je tu da štiti i čuva, ali ovo je posebno. Kolege su jako skromni, ali jako veliki u svojim djelima. Moram biti iskrena, drago mi je da smo pokazali koliko možemo. Ne pričamo sada o ovome da bi se hvalili, nego baš zbog policijskih službenika, koji svaki dan rade na tome da bi učinili ovaj svijet malo boljim mjestom", kazala je na kraju glasnogovornica PU splitsko-dalmatinske Antonela Lolić.
A ima ih puno koji čine svijet boljim mjesto, samo se o njima puno ne priča...
