U velikom šumskom požaru koji je prije deset dana bio aktivan na Dinari izgorjelo je oko tri tisuće hektara trave i niskog raslinja.
Požar su gasili pripadnici Javne vatrogasne postrojbe, dobrovoljna i profesionalna društva, a u gašenju su uvelike pomogli članovi HGSS-a. Ipak, ključnu ulogu imala je kiša koja na planinu stigla 14. travnja.
Požar krenuo iz susjedne Bosne i Hercegovine (BiH) proširivši se na hrvatski dio Dinare, a stigao je gotovo do Vrlike.
Načelnica općine Kijevo, Lidija Slavić, za vrijeme požara podsjetila je da vatra guta prirodna bogatstva, odnosno raznoliku floru i faunu, kao i da se čeka da najviša hrvatska planina dobije zaštitu kao park prirode. Rekla je da su ondje zabilježili 1219 biljnih vrsta i podvrsta, 69 endemskih, 384 beskralježnjaka, 20 endemskih, 24 vrste gmaza, sedam vrsta vodozemaca, 36 vrsta sisavaca i 176 vrsta ptica.
U ovom požaru su izgorjele i veće površine submediteranske šikare i niske šume. Paljenje je često usmjereno upravo na ovaj tip staništa jer se opožarivanjem želi vratiti travnjak, odnosno pašnjak za stoku. U pitanju je stara tradicija koja se zadržala kao način ”oplemenjivanja” prostora čak i sada, kada većina opožarenih površina uopće neće biti korištena za ispašu jer stoke nema toliko kao nekada. Šume hrasta medunca, koje s vremenom nastaju iz tih šikara, skoro da i ne postoje u većim površinama, jer su nestale kroz više tisućljeća stočarstva, sječe i paljenja. Tek posljednjih desetljeća, te šume su se počele obnavljati. Naravno da nećemo sve travnjake pretvarati u šumu, ali niti ćemo posvuda sprječavati zarastanje travnjaka u šumu. Dinara je dio mreže zaštićenih područja EU Natura2000 i jasno je definirano koje vrste i staništa su bitna; a da bi ih mogli očuvati trebaju nam razni tipovi travnjaka, šuma i prijelaznih staništa.
Propisano paljenje, kao dio upravljanja prostorom, je osmišljeno tako da se poštuju svi korisnici prostora, sva staništa i vrste koje žive na nekom području. Travnjaci se pale u svrhu održavanja, ali se itekako pazi da se vatra ne proširi na šumska staništa, s iznimkom jednog dijela šikara koje želimo vratiti prema travnjacima. Propisano paljenje se provodi u skladu s prostornim planiranjem upravljanja nekim područjem, a u tom prostornom planiranju vodimo brigu i o prirodi i o ljudima koji koriste taj prostor.
O posljedicama posljednjeg požara na Dinari izvijestila je Planinarska udruga Dinaridi.
"Posljedice požara na Dinari su za nas velike. Uništene su stotine zimskih markacija. Samo oni koji su se nalazili u zimskim meteo-uvjetima znaju njihovu vrijednost. Neprocjenjivo, jer ljudski život nema cijene. Upravo su one razlog sigurnosti na Dinari.
Sklonište na Lišanjskom vrhu 1794 metara nadmorske visine je u potpunosti uništeno od bure i požara" - otkrili su planinari. Tužne prizore s Dinare nakon požara pogledajte u fotogaleriji.
