Još uvijek se sliježu dojmovi s velikog spektakla "Memorial game Dražen Petrović", održanog u zagrebačkoj Areni. Događaj je bio ispunjen emocijama, a među publikom su se našla brojna poznata lica iz svijeta košarke, koja su organizatori smjestili na VIP mjesta uz teren.
Na tribinama su se mogli vidjeti članovi hrvatskog tima iz Barcelone '92., NBA zvijezde, bivši veliki europski igrači te niz istaknutih trenera europske košarke. Među njima je bio i Vlade Đurović, legendarni trener Šibenke iz 1983. godine. Iako u 75. godini života, Đurović i dalje zrači vitalnošću i markantnom pojavom.
"Sjećanja na Šibenku uvijek su posebna"
"A vi biste razgovarali o tim šibenskim danima? Nije mi bilo lako u početku. Prije dolaska u Šibenik, vodio sam Slobodu Ditu i Budućnost četiri godine. Kad sam stigao u Šibenik kao relativno mlad trener, stariji igrači, poput Marelje, Macure i Ljubojevića, bili su mi vršnjaci. Dražen je tada imao 17 i pol godina, već je bio omladinski reprezentativac i ogroman talent. Prije mene nije puno igrao, a trebalo je hrabrosti ubaciti tako mladog igrača u vatru, kako se kaže. Pogotovo jer je Dražen tada želio igrati na poziciji jedinice, a u Šibenku je došao Srećko Jarić, veliko ime, pa je trebalo sve to posložiti.
Odmah sam vidio da je Dražen izniman talent, a to je prepoznao i Bogdan Tanjević u reprezentaciji. Dao sam mu ovlasti u igri, iako je bio jako mlad. Dražen je to povjerenje opravdao, ispunio sva očekivanja i postao veliki igrač i vođa", prisjeća se Đurović.
Sjećanja na kontroverzno finale s Bosnom
Kako je bilo tih godina u Šibeniku, kada ste bili prvaci na samo 16 sati?
"Što da vam kažem, ta utakmica, to finale s Bosnom, te zadnje dvije sekunde, najveća su mi sportska rana u karijeri. Često mi padne na pamet – da je Dražen promašio jedno slobodno bacanje i da smo išli u produžetke, siguran sam da bismo pobijedili i osvojili titulu. Bosna je tada imala i veliki utjecaj. Njihova žalba bila je pametno napisana – nisu ulazili u pitanje je li bilo prekršaja ili ne, nego su se žalili na povredu materijalnih pravila igre, tvrdeći da je vrijeme isteklo.
Sinoć smo se vidjeli u hotelu, pa mi Zoran Radović kaže: 'Vlado, ti imaš dvije titule u bivšoj ligi.' Kolege se čude: 'Kako dvije, pa imaš jednu sa Zadrom?' Ja i dalje tvrdim da imam i titulu sa Šibenkom, jer kada sudac odsvira kraj, utakmica je gotova. Mi nismo otišli u Novi Sad na ponovljenu utakmicu s Bosnom, a medalje nikada nismo vratili. Atmosfera u Šibeniku tih godina bila je nevjerojatna, cijeli grad živio je za košarku. To je bilo nešto predivno i neponovljivo."
Spektakl u Zagrebu
Osvrnuvši se na nedavni događaj u Zagrebu, Đurović je pun hvale za organizaciju:
"Bilo je veličanstveno. Dražen je nešto posebno i ovakve događaje treba nastaviti organizirati, pa i kad budemo obilježavali 70, pa i 100 godina od njegova rođenja, jer Dražen to zaslužuje. Volio bih spomenuti trojicu trenera koji više nisu s nama, a koji su vodili Dražena u klubu i reprezentaciji te značajno pridonijeli njegovoj košarkaškoj veličini – to su Mirko Novosel, Duda Ivković i Krešimir Ćosić."
Sjećanja na Zadar i veličanstvenu titulu iz 1986.
Iako je tema razgovora bila Dražen, Đurović nije mogao izbjeći pitanje o Zadru i slavnoj tituli iz 1986. godine.
"Ne, ne, moramo spomenuti i Zadar. To su bili predivni dani. Iznenadili smo Cibonu u Zagrebu i osvojili titulu. Sjećam se veličanstvenog dočeka na trgu u Zadru. Zadar je košarkaški grad. Jednom mi je trebala trening-utakmica s Alkarom. Nismo je ni najavili, a u Jazinama se pojavilo 3000 ljudi. Zato bih volio da u Hrvatskoj i privreda i društvo stanu iza klubova. Split ima tri titule prvaka Europe, Cibona dvije, a Zadar također značajne uspjehe. Ti bi klubovi trebali biti giganti europske košarke."
Blizu Jugoplastike
Malo je poznato da ste nakon zadarskih dana bili blizu preuzimanja Jugoplastike?
"Kako da ne. Predsjednik Njegovan, Šolman i Zdravko Reić, koji je tada bio glavna figura splitskog sporta, dolazili su po mene. Bi li Splićani postigli iste uspjehe sa mnom, to ne znamo, ali žao mi je što nisam došao. Bio bih jedini trener koji je vodio sva tri dalmatinska kluba. Do tada je jedino Enzo Sovitti vodio Zadar i Jugoplastiku."
Na kraju razgovora, uz prisjećanja na slavne dane dalmatinske košarke, Đurović se nada dolasku nekog novog Dražena, koji će ponovno napuniti dvorane i povesti hrvatsku košarku u nove pobjede.
