U sklopu video serijala "Ilirija", Rade Popadić i Ante Javorčić posjetili su dvije nove povijesne lokacije na splitskom području.
Prva je Sutikva, današnje uzvisina između Mravinaca i novog solinskog groblja.
U nastavku pročitajte tekst objavljen u znanstvenom članku Miroslava Katića "Prethistorijske gradine solinskoga i kliškoga područja".
Sutikva – kamena uzvisina bogate prošlosti
Sutikva je kamena stožasta uzvisina između Solina i Mravinaca, vrh joj je na 129 metara nadmorske visine. Ime je dobila po crkvi svete Tekle koja se nalazila negdje u blizini i koja je nastradala tijekom turskih upada na solinsko područje. Crkva je, osim sv. Tekli, bila posvećena i svetom Ivanu Krstitelju. Iako je ime dobila po staroj crkvi, Sutikva je za Solin važna kao prapovijesni lokalitet. Tu se nalazilo jedno od najvažnijih gradinskih naselja, ali nikada nije istraživano.
Arheološki muzej u Splitu početkom devedesetih godina XX. stoljeća na donjim, sjeverozapadnim terasama uzvisine istražio je nekoliko srednjovjekovnih grobova. Defenzivne karakteristike Sutikve uvjetovale su smještaj gradinskoga naselja u podnožju gdje su se lakše mogle razmjestiti nastambe. Sudeći po ulomcima kućnog lijepa, radilo se o kolibama. Terasasta geomorfologija i kameni kukovi uzvisine pružali su dobar prirodni zaklon.
Strateška važnost i nadzor nad solinskim krajem
U slučaju neprijateljskog napada stanovnici su se mogli povući na uzvisinu s koje su branitelji lako nadzirali i tukli neprijatelja. Sa Sutikve se izvrsno kontrolira okolni prostor; ona potpuno dominira ušćem Jadra, udaljenim tek oko 2,5 kilometra zračne linije. S vrha se vidi dio Bračkoga kanala, a i druge gradine: na sjeveru Klis i Markezina greda, a na zapadu Sv. Nofar i Luko u Kaštelanskom polju.
Posebno je značajno da se sa Sutikve vidi lokalitet za koji Nenad Cambi smatra da je Ilirska Salona, na desnoj obali Ilijina potoka. Od Sutikve do Ilirske Salone može se za oko pola sata pješice doći preko prijelaza na Jadru, Biloga briga i uz potok. Ova vizualna veza nije slučajna i vrlo je značajna jer je Ilirska Salona smještena u depresiji na slabijem strateškom položaju, što ju je činilo ranjivom u slučaju napada.
Sutikva kao središte prapovijesnog Solina
Nedostatke Ilirske Salone umanjivao je vizualni i prostorni kontakt sa Sutikvom. Gradine nisu funkcionirale samostalno nego su se nadopunjavale, pokrivajući širi prostor Klisa i solinskoga bazena. Drugi izravan vizualni kontakt Sutikva je imala s naseljem u Vranjicu. Sutikvu i Vranjic treba promatrati u istom prostornom kontekstu, iako je upitna egzistencija Vranjica u mlađem željeznom dobu.
Gradina na Sutikvi imala je primat nad vranjičkom, ne samo strateški nego i kronološki. Vranjic je bio dobro zaštićen s kopnene strane, ali izložen napadima s mora. Sutikva je koristila ušće Jadra kao svoju luku, a i gradinu u Vranjicu treba promatrati više kao njezinu luku i izlaz na more.
Sutikva zauzima središnje mjesto u solinskom bazenu, a njezinu važnost potvrđuje i dug kontinuitet življenja, od brončanoga do rimskoga doba. Ona bi mogla biti autohtono naselje koje je izvorno nosilo ime Salona. Na području Solina nema lokaliteta s takvom pozicijom, povijesnim kontinuitetom i strateškim značenjem kao Sutikva.
Tragovi izgubljene povijesti
Središte naselja bilo je na zapadnom i jugozapadnom podnožju uzvisine. Nažalost, ono je devastirano krajem XIX. stoljeća izgradnjom uskotračne željeznice rere koja je povezivala Split i Sinj. Osamdesetih godina prošlog stoljeća istom je trasom prošla cesta za Mravince, a nedavno je u podnožju Sutikve napravljeno novo solinsko groblje, pa od prethistorijskog naselja nije ništa sačuvano.
Tek nam pojedini površinski ulomci pomažu u određivanju vremena postojanja gradine. Uz grubu lokalnu keramiku, na Sutikvi se nalaze i ulomci grčke keramike kojima će trebati posvetiti posebnu pažnju u budućim istraživanjima.
U nastavku videa, uslijedio je posjet gomili iznad Klis Kose, točnije iznad zaselka Uvodići. Radi se o objektu čiji su ostatci kiklopskih bedema dijelom očuvani. Posebno je bio zanimljiv trenutak pronalaska cisterna na kojoj je uklesana posveta vrhovnom rimskom božanstvu, Jupiteru.
U nastavku pročitajte ulomak iz knjige "Antička Salona":
Gradina u Kosi – tajanstveni ostatak antičke povijesti
Istočno od naselja Kose, uz Klanac od korita, nalazi se lokalitet Gradina. Ovaj prostor omeđen je suhozidom u kojem se ističu ostaci masivnih zidova čije je vrijeme nastanka nepoznato, a dijelovi su mu slični megalitskim bedemima. Pretpostavlja se da je riječ o jednom od nekadašnjih salonitanskih castelluma, podignutom u vrijeme gotskih ratova oko Salone u 6. stoljeću.
U razini zemlje ovog kompleksa vidljivi su ostaci nekadašnjih objekata kvadratnih tlorisa i polukružno oblikovani zidovi. Na litici se nalaze uklesane stube, ostatak pristupa navedenim objektima, a nešto sjevernije sačuvani su ostaci cisterne iznad koje su u stijeni uklesani žlijebovi za dovod vode.
Oltarina – svetište u stijeni posvećeno Jupiteru
Na tom dijelu mosorske litice, koji mještani nazivaju Oltarina, vjerojatno je u 1. stoljeću uklesan u stijenu veliki natpis na latinskom jeziku, u obliku edikule. Natpis je posvećen glavnom rimskom božanstvu Jupiteru, a dao ga je izraditi imućni salonitanski svećenik Lucije Egnacije Climens.
Tekst natpisa glasi:
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) SACRVM L(ucius) EGNATIUS L(uci)/ F(ilius) CN(ei) NEP(os) CN(ei) PRON(epos) TRO(mentina) CLIMENS DECVR(io) ET AVGV/R
U prijevodu:
„Najboljem i Najvećem Jupiteru ovo svetište podigao je Lucije Egnacije Climens, sin Lucija, unuk Gneja i praunuk Gneja, dekurion i svećenik iz tribusa Tromentina.”
Nedokučena namjena kompleksa
Kakva je bila namjena ovog kompleksa još uvijek je nepoznato, no arheolozi pretpostavljaju da je imao kultni karakter. Smještaj na strmoj litici, arhitektonski ostaci i blizina natpisa posvećenog Jupiteru upućuju na mogućnost da se ovdje nalazilo rimsko svetište povezano s obližnim salonitanskim područjem.
Gradina u Kosi tako i danas ostaje tajanstveni svjedok prošlih stoljeća, čekajući sustavna istraživanja koja bi mogla otkriti njezinu pravu ulogu u antičkom krajoliku.
