Danas je rođendan Blažu Sliškoviću, šezdeset i sedmi, proslavit će ga, naravno, u svome Mostaru, kao živuća legenda svojih mostarskih Rođenih. Ali legenda je Baka i Hajduka, pa i veća nego mostarska, jer je na Poljudu predvodio onaj europski Hajduk, Bićin, Perin i Špacin, kad su padali Torino, Honved, Sparta i Stuttgart, kad je Hajduk bio važna karika na nogometnoj karti Europe.
A pamtimo, kao da je bilo jučer, kad je potpisao za Hajduk onog ljeta 1981. Ćaća me doveo ispred „Gage”, dok je grad „gorio”. Pa su bardovi splitskog novinarstva, prije bi rekili poete i spisatelji, Momčilo Popadić i Mario Garber, bili internet prije interneta, smislivši novinarsku bravuru: Garber je čekao Sliškovića u Splitu, dok je Popadić otišao pred Baku u Mostar.
Popadić ga nije zatekao u Mostaru, naravno, zatekao je par rezigniranih Mostaraca i onu već poznatu: „Dobili ste velikog igrača, ali i veliki belaj.” Sliškovića je zaskočio Garber u Splitu, u tom „lajvanju”, kako danas vole urednici nazvati u modernom novinarstvu.
Ugovor je potpisan na radost navijačkog puka. Bijela osmica svijetlila je poput sveca na Poljudu, postao je ljubimac publike, idol generacije, naš Baka, doktor baluna, od kojeg će kasnije upijati pokrete i moše i jedan Zinedine Zidane u svojim marseilleskim počecima.
A da je bilo belaja, bilo je; govorio je to nedavno u intervjuu Slavenu nekadašnji suigrač i hajdukovac Momir Bakrač, a pamte i kantuni „Bambija”, „Parnasa” i „Shakespearea”, sad već i zaboravljenih kultnih mjesta onoga Splita.
A o Baki kao igraču znamo sve: bili su to veličanstveni golovi i proigravanja u brazilskom stilu, doktorski. Pamti se gol Sparti iz mrtvog ugla, bravurozni slobodnjak Torinu, gol Ivkoviću direktno iz kornera te onaj, kao iz topa, „Partizanu”, na otvaranju prve Špacine sezone na Poljudu.
Spomenut ćemo i onih zaboravljenih maksimirskih 2:2, kada su po dva gola zabili i veliku utakmicu dali i Slišković i Marko Mlinarić. Nije osvojio titulu s „Bijelima”, a možda to i jest sudbina najvećih.
Kasnije je bio i trener jakog Hajduka s Nikom Kranjčarom, pa i nepravedno smijenjen pred sam finiš prvenstva te šampionske 2005., zadnje titule prvaka na Poljudu, koja je i Bakina, itekako.
Sretan rođendan, doktore Bako, i čuvamo ti mural na Mertojaku. Zaslužio si ga, i čitavu onu feštu, tamo gdje se Hajduk srcem voli, a legende poštuju.
