Cijelo putovanje započelo je jeftinim Ryanair kartama. Nisam ni slutila koliko će smještaj koštati kada sam u veljači ove godine uhvatila karte za samo 30 eura za Barcelonu.
Oduvijek sam htjela posjetiti Španjolsku, posebice Andaluziju, ali zbog loše povezanosti odabrala sam Barcelonu kao svoju destinaciju ovog proljeća. I moram priznati, pun pogodak.
Za početak bih voljela naglastiti opuštenost koju sam primjetila kod Španjolaca i lakoću življenja. Iako je u pitanju veliki europski grad sa multinacionalnim stanovništvom, prisutna je i određena mediteranska mirnoća. Kada se mimoiđete s nekim na ulici nasmiješe se, pozdrave vas, sasvim srdačno i dobronamjerno.
Započetak ću spomenuti neke očite stvari s kojima se odmah morate suočiti kada sletite u Barcelonu. Sustav javnog prijevoza je jako intuitivan i jednostavan za korištenje. Čak i ako vam nešto nije jasno uvijek ćete dobiti jasne i precizne upute. I podzemna i busevi su idealni za istraživanje gradskog centra, a može se kupiti i karta koja vrijedi 12 vožnji i busom i tramvajem.
Stanice su smještene na svim glavnim trgovima i gradskim centrima što omogućava lako snalaženje u prostoru i vremenu.
Još jedna jednostavna i savršena stvar je - hrana. Hrana u Barceloni nas je oduševila. Svaki restoran ili tapas bar u koji smo sjeli imao je izvrsnu ponudu po razumnim cijenama. U nekim restoranima cijene hrane su bile i jeftinije nego kod nas, ali zato me šokirao smještaj.
Cijene hotelskog, ili nekog drugog smještaja, su jako visoke i ne razlikuju se npr. između hostela i hotela. Tako da savjetujem ako idete u Barcelonu da dobro istražite smještaje van centra, a u blizini metro stanica. Dobra povezanost je ključna.
Katalonska bajka
Prije nekoliko godina, autonomna pokrajina Katalonija čiji je glavni grad Barcelona, se htjela potpuno odcijepiti od Španjolske i biti neovisna. Zbog toga je skoro nastao i građanski rat koji je srećom izbjegnut. To se sve odvilo u posljednjih desetak godina.
Da ne dužim o katalonskoj povijesti, naglasit ću samo nedavne događaje.
Naime, građani Katalonije su javno iskazali svoju želju za neovisnošću. U jednom trenutku je čak bio i raspisan referendum o neovisnosti 2012. godine koji je bio podržan velikim masovnima skupovima građana. Nekoliko godina nakon, točnije u rujnu 2017. godine, katalonska je vlada prihvatila referendum kojeg su španjolska vlada i Ustavni sud odmah proglasili nelegalnim.
Unatoč zabrani, referendum je proveden 1. listopada 2017. godine. Izjasnilo se oko 42% glasača, a za neovisnost ih je bilo oko 90%.
Nakon toga, uslijedila je politička kriza.
Odnosi između katalonskog parlamenta i španjolske vlade su se zahuktali što je dovelo do raspuštanja katalonskog parlamenta, smjene regionalne vlade i uvedena je izravna uprava nad Katalonijom.
Nakon političkih previranja, na izborima 2021. godine potvrđena je politička prevlast stranaka koje zagovaraju neovisnost.
Duh neovisnosti i autonomnosti prisutan je i danas. Šetnjom ulicama Barcelone uočili smo mnoštvo katalonskih zastava na balkonima i prozorima zgrada i kuća. Kod njih je kako se čini duh revolucije još uvijek prisutan.
Također, u podzemnoj su upute na tri jezika, prvi je katalonski, drugi je španjolski i treći je engleski jezik.
Na svakom kutu ovog grada osjeti se jaka regionalna privrženost i posvećenost katalonskom identitetu. Isto tako, građani Barcelone su iznimno predani svojoj kulturi, povijesti, običajima i tradiciji. Slično kao i Hrvati koji također baštine duboku i bogatu povijest na svojim prostorima.
Gaudi je pravo blago Barcelone
Malo je reći da me upoznavanje sa genijem Antoni Gaudija obogatilo za cijeli život.
Prije dolaska u Barcelonu znala sam samo da je bio cijenjeni arhitekt koji je stvarao u secesijskom tj. art nouveau stilu.
Pobliže upoznavanje s njegovim radom i uvid u njegove kreativne inspiracije pokazalo mi je pravo značenje riječi umjetnik-genije.
Što se tiče grada, ulice se sjeku pod pravim kutem što se savršeno vidi na slikama iz zraka. Također jedan dio je obalni grad sa rivom, šetnicama, palmama i velikim akvarijem, a drugi je barokni, srednjovjekovni testament života u europskom i mediteranskom gradu.
Da se vratim ukratko na Gaudija. Jedni od najpoznatijih njegovih radova su Casa Batllo, Park Guell te Sagrada Familia. Stvarao je čarobne fasade, maštovite konstrukcije unutar kuća koje su spoj mašte nalik na Alisu u zemlji čudesa i arhitektonske efektivnosti.
Uistinu vjerujem da se isplati posjetiti Barcelonu samo zbog čuvene katedrale, Sagrade Familie, čiji je svaki detalj priča za sebe, a čudesno zdanje zaista ostavlja svakoga bez daha.
Sama katedrala ima četiri fasade koje simboliziraju stadije Isusovog života. Prva i jedina fasada koju je Gaudi za života napravio stoji poviše glavnog ulaza i posveta je Isusovom rođenju. Svaki detalj je pomno osmišljen, i najmanji cvijet ima svoj značaj i razlog zašto je tu.
Unutar katedrale je zaista neviđeni interijer. Prizemlje katedrale se zove šuma. Zašto?
Antoni Gaudi je unutar crkve stavio mnoštvo stupova koji idu visoko u prostor gdje se granaju kao potporni sustav svoda. To je rezultiralo izgledom šume. Također su vitraji sa četiri strane šume obojeni različitim bojama, isto simbol Isusovog života, te kad kroz njih pada svjetlost unutrašnjost zdanja obojena je crvenom, plavom, zelenom i žutom.
Gaudi nikada nije završio Sagradu Familiu jer ga je 7. lipnja 1926. godine pregazio tramvaj. Preminuo je u bolnici 10. lipnja 1926. godine.
Nakon njegove smrti, Sagrada Familia se nastavila graditi po Gaudijevim uputima, a svi arhitekti su željeli vjerno ocrtati njegovu viziju.
Sada je u tijeku postavljanje posljednjeg i najvećeg tornja, koji po Gaudijevim nalozima, ne smije biti veći od obližnjeg brda koja ocrtava vizuru Barcelone.
Zašto?
Zato što je Gaudi tijekom svog života rekao da "nijedno čovječje djelo ne smije biti iznad Božjega".
Posljednji savjeti
Nisam nabrojila baš sve što sam posjetila, samo ono za što smatram da bi svi posjetitelji trebali vidjeti u Barceloni.
Što se tiče muzeja i ostalih sadržaja, u Barceloni stvarno ima za svakoga po nešto. Ja sam posjetila egipatski muzej koji me sadržajem i kvalitetom oborio s nogu. Preporučam i akvarij koji se nalazi pored glavne ulice La Ramble.
Također, putovanje se uskladilo sa proslavom blagdana sv. Jure 23. travnja što je u Barceloni nacionalni praznik jer je sv. Jure zaštitnik grada. Taj dan se naziva i Danom ruža.
Tada je običaj da si parovi međusobno poklone ili ružu ili knjigu. Tako su na taj dan sve ulice u centru grada pa i van bile pune štandova sa knjigama i ružama.
Također bih naglasila da su najveći trošak u Barceloni ulaznice za sve atrakcije, ali vrijedi u svakom pogledu.
Ako imate vremena posjetite i Montserrat, svetište crne Gospe koje je isklesano u klifovima obližnje planine.
Za kraj, moj glavni savjet je: Udahnite duboko i prepustite se trenutku. Barcelona neće razočarati.
