Stol prepun torti na kojima ponosno stoji brojka 100 - jer upravo je toliko godina danas proslavila gospođa Rina Lukšić, porijeklom Bračanka, iz Miraca. Iako joj je muž, također Bračanin, umro prije 30 godina, gospođa Rina se s osmijehom na licu prisjetila lijepih dana vlastite, pa možemo slobodno reći, duge povijesti.
A okolo stola, djeca i unučad, kućni ljubimac psić Vili, pa iako je bila prisutna samo uža obitelj, čini nam se kako se u njezinom stanu u Splitu tražilo mjesto više.
Priupitali smo je nekoliko pitanja, a ona nam je spremno na svako odgovorila.
Stoljeće je iza Vas, kako se osjećate?
Vesela sam, ali i tužna, ne mogu zamisliti da imam toliko godina, da je prošlo toliko godina. Ne vjerujem sama sebi da sam ove godine doživjela. A život kao život, borila sam se na različite načine - ali sada je ipak puno lakše nego što je bilo prije.
Rodila sam kćer i sina, sin mi je pomorac, radio je i zaradio za izgraditi kuću, a ja tu kuću zovem 'kućom iz dubokoga mora'.
Sada imate unuke, već i praunuke, koliko ih je?
Imam tri unuke i unuka, i dvoje praunučadi.
Koja je tajna Vaše dugovječnosti?
Kod mene tajni nema - kako što u životu dođe, to i prihvatite, bez nerviranja. Tako je, kako je, i ide se dalje.
Čujem da ste putovali puno, gdje ste sve bili?
Bila sam u Italiji, u Rusiji, u Južnoj Africi, a i u Irskoj. U Rusiji su mi bili kćerka i zet, pomagali smo si u kući, išli u grad, lijepa su to vremena bila.
Imate li neka pisma koja čuvate jako dugi vremenski period, samo za sebe, u nekoj škrinjici?
Čuvam uspomene s kćerkom, uvijek smo bile zajedno. Želim da obitelj ostane na okupu i u vremenima koja slijede. Eto, to su uspomene koje čuvam samo za sebe - zajedništvo.
Dobili ste čestitke za 100. rođendan iz svih krajeva svijeta, od koga sve?
Imam puno rodbine i prijatelja. Svi su me zvali, iz Australije, Italije, ali i naši iz Hrvatske. Unuka iz Irske mi se javila, ona nije mogla doći, ali je zato unuk tu. Unuka će svratiti na ljeto.
Živjeli ste tijekom Drugog svjetskog rata, kako je tada život tekao?
Eh, sada se bolje živi. U ratu je uvijek teško, skrivali smo se. Teško je kada rat dođe, bilo gdje. Ali danas su tu neke lijepše stvari i neka ljepša vremena, a život - on je uvijek tekao i teći će, na to utjecati ne možemo.
