Na jučerašnji se dan 1979. g. naš proslavljeni alpinist Stipe Božić po prvi puta popeo na krov svijeta. 8.850 m visoku Chomolungmu u Himalajama.
U proljeće 1979. organizirana je prva jugoslavenska ekspedicija na najviši vrh svijeta. Vođa ekspedicije je bio Tone Škarja, koji nas je zauvijek napustio ovog ponedjeljka, a jezgru su činili uglavnom slovenski alpinisti, od kojih je većina sudjelovala na uspješnoj ekspediciji na Makalu i prvenstvenom usponu po južnoj stijeni. U ekspediciju su uvrštena i po dva alpinista iz Bosne i Hercegovine, te iz Hrvatske član zagrebačkog "Željezničara" Vladimir Mesarić i "mosoraš" Stipe Božić.
Cilj ekspedicije, osim prvog jugoslavenskog uspona na najviši vrh svijeta, bio je ispenjati i novi smjer po dugom, tehnički iznimno zahtjevnom i snažnim vjetrovima izloženom zapadnom grebenu. Nakon brojnih pokušaja i nesreća raznih ekspedicija ovaj je smjer stekao epitet himalajskog problema br. 1.
A sve je započelo u proljeće 1978. kad je iskusna slovenska ekipa (Škarja, Belak, Marenče, Robas, Zaplotnik) otkrila relativno siguran prilaz prijevoju Lho La. Godinu kasnije u ekspediciji na Mount Everest sudjelovala su 24 penjača, 2 liječnika, 3 novinara i 20 Šerpa.
Ekspedicija je imala 18 tona opreme koju je punih 19 dana nosilo 750 lokalnih nosača sve do baznog logora na ledenjaku Thumbu (5.350 m), gdje su se konačno svi okupili 31.03.
Prva naveza koja je nakon mjesec dana aklimatizacije i postavljanja logora, pokušala završni uspon na vrh je bila Grošelj-Manfreda, ali su se morali vratiti s 8300 m, jer su izgubili puno vremena tražeći put, zbog oštećenja na jednom od ventila boce s kisikom, te zbog ozeblina koje je Manfreda zadobio kad je skinuo rukavica da bi se popeo preko vioke okomite granitne ploče na čijem je vrhu objesio uže (V°). Ali time su uvelike omogućili ostalim navezama da lakše izađu na vrh.
Dva dana kasnije naveza Podbevšek-Robas je također pokušala uspon na vrh, ali zbog nedostatka vremena također odustaju na 8.300 m. Sutradan 13. svibnja 1979. na vrh po snažnom vjetru i pri temperaturi zraka od -35°C kreće naveza koju su činila braća Andrej i Marko Štremfelj, te Nejc Zaplotnik. Marko ubrzo odustaje od nastavka uspona, zbog oštećenja ventila na boci s kisikom, dok u 13:51h na krov svijeta izlaze Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik. Treća sreća!
Zbog snijega koji je padao, sljedeća naveza na vrh iz Logora 5 kreće tek dva dana kasnije. Iako u početku ekspedicije nije bio u prvom planu, pa vjerojatno nitko nije ni mislio da postati kandidat za završni uspon, Stipe je izvrsno podnio 5 aklimatizacijskih ciklusa, te je postao partner u navezi Stanetu Belaku-Šraufu. Zahvaljujući tome, Belak, Božić i sirdar Ang Phu činili su navez koji se 15. svibnja uspio kao drugi navez popeti na vrh. Kako su bila trojica u navezu, pa time i nešto sporiji od naveze Štremfelj-Zaplotnik, na vrh su izašli negdje oko 14:30h, te nije bilo dovoljno vremena za siguran silazak do Logora 4.
Stoga su zanoćili na otvorenom na visini od 8.400 m u noći u kojoj je vjetar puhao brzinom od oko 150 km/h, dok se temperatura spustala na -40°C. To je inače bio i najviši bivak kojeg je čovjek preživio bez šatora i spavaće vreće.
Zadnja naveza koja je u Logoru 5 čekala trenutak polaska na vrh Bergant, Kotnik i Matijevec zbog prekida komunikacijskih veza s navezom Belak-Božić-Ang Phu, odlučuje ih otići potražiti. Našli su ih u stanju da se mogu sami spustiti s planine, ali se pred sam kraj silaska s težeg dijela, Ang Phu se na snježištu nagiba 35 stupnjeva poskliznuo i poginuo nakon pada na 1800 m niži ledenjak Rongbuk, gdje je i pronađen sutradan. Kao posljedica toga i iscrpljenih zaliha boca s kisikom, odlučuju se prekinuti daljnji usponi i okončati ekspedicija.
21.05. je napušten bazni logor, a 08.06. sudionici ove povijesne ekspedicije vratili su se u domovinu.
Uspješan Stipin uspon prvenstvenim smjerom uvrstio ga je u red vodećih jugoslavenskih i svjetskih alpinista, živuće legende i svojevrsnog sinonima za hrvatski alpinizam.
Članovi ekspedicije Everest 1979: Tone Škarja, vođa ekspedicije, Stane Belak, Tomaž Jamnik, dr. Evgen Vavken, glavni liječnik ekspedicije, dr. Igor Tekavčič, liječnik ekspedicije, Zvone Andrejčič, Borut Bergant, Viki Grošelj, Stane Klemenc, Franček Knez, Ivč Kotnik, Marjan Manfreda, Štefan Marenče, Vanja Matijevec, Dušan Podbevšek, Bojan Pollak, Roman Robas, Andrej Štremfelj, Marko Štremfelj, Nejc Zaplotnik, Jože Zupan, Stipe Božić, Vlado Mesarić, Muhamed Gafić i Muhamed Šišić.
Svi najbolji poznavatelji Himalaja bez premišljanja se slažu kako je slovenski/jugoslavenski smjer zapadnim grebenom Chomolungme najteži od svih smjerova uspona na krov svijeta.
