Malo tko će se s dobrom sjetiti ljeta 2017. i velikog požara koji je zaprijetio samom Splitu.
Splićani su tih dana živjeli u velikom strahu, a uz vatrogasce, domove su branili i građani volonteri. Jedan od volontera bio je tada 17-godišnji Maks Nikolić, koji nije puno razmišljao o mogućim posljedicama. Hrabro se suočio s vatrom, a rezultat svega je bila obrana mnogih domova koji su bili ugroženi nadolazećom vatrenom stihijom.
Maks se prilikom gašenja nagutao dima i završio na Hitnoj, a dvije godine nakon radi, vjerovali ili ne, kao sezonski vatrogasac u DVD Žrnovnica. Sve to je bio povod za razgovor s mladim herojem, koji nam je otkrio da je sanjao o ovom poslu još od malih nogu.
Prije dvije godine bio si još uvijek maloljetan. Vatra je zaprijetila vašim domovima. Kako si se u tom trenutku osjećao?
- U tom trenutku ne razmišlja se o posljedicama i radi se ono što se treba napraviti, a to je pomaganje. Nema kalkuliranja i spašavalo se što se spasiti da, kako bi bila što manja šteta. Vatra je došla skroz do mog doma, okolo je sve izgorjelo, uključujući dva kombija, a malo je zahvaćena bila i fasada. Bila je velika panika, ali eto, uspjelo se, zahvaljujući vatrogascima i volonterima.
Završio si u bolnici tijekom gašenja. Koliko su ozljede bile ozbiljne?
- Prilikom gašenja sam se nagutao dima. U bolnici su me spojili na kisik i infuziju. Nakon toga sam odspavao i odmah ujutro se vratio na požarište, kako bih pomogao ugasiti vatru koja je nadirala prema kućama i dalje.
Nakon požara si postao član DVD Žrnovnica. Je li to bila tvoja želja iz djetinjstva?
- Nakon tog iskustva sam postao član DVD Žrnovnica. Ove godine radim u DVD-u kao operativni član. To mi je bila želja iz djetinjstva i mogu reći da se snovi polako ostvaruju.
Ulažu li nadležni dovoljno u dobrovoljno vatrogastvo?
- Mislim da su se nakon tog požara malo stvari pomakle, ali sigurno da može bolje. Ima dosta DVD-ova koji uopće nemaju radnu robu i opremu za raditi posao. Auta su veliki problem. Mi smo u boljem stanju. Uvijek može bolje, ali možemo biti zadovoljni stanjem u kojem se nalazi DVD Žrnovnica.
Kakva je budućnost dobrovoljnog vatrogastva? Treba li tu neke stvari mijenjati da bi se motiviralo ljude, osobito mlađe, da postanu dobrovoljni vatrogasci?
- Nažalost, sve je manje mlađih koji se aktiviraju. Vatrogastvo je po meni ono za što živiš i voliš od djetinjstva. To sigurno ne dođe preko noći, nego stvaraš cijeli život. Ne bih se dirao u to koliko smo plaćeni, jer plaća zaista ne dirigira posao koji isključivo radim iz ljubavi, tako da mi ona trenutno nije najbitnija. Iako, bilo bi nezrelo reći da nije bitan faktor, ali ovdje su u pitanju ipak neke jače stvari.
Koliko bi DVD-u Žrnovnica značila izgradnja novog vatrogasnog doma koji vatrogasci sanjaju?
- Puno bi nam olakšalo izlazak na intervencije i vježbe. Ipak, ima i drugih DVD-ova koji su možda i hitniji od nas, ali naravno da bi bilo odlično kada bi se sagradio. Neke priče se čuju o tome, ali ne miješam se jer to nije posao.
Kakvi su ti planovi za budućnost, planiraš li ostati u vatrogastvu?
- U rujnu imam u planu upisati školu za profesionalnog vatrogasca. To mi je velika želja, a školovanje traje ukupno godinu dana.
Čime se baviš još, osim što si član DVD-a?
- Trenutno ne radim niti jedan drugi posao. U slobodno vrijeme se bavim motorima i konjima, koje jašim na Perunu. Bavim se i lovom. U djetinjstvu sam trenirao košarku, ali morao sam odustati zbog problema s koljenom.
Poruka za sve koji žele postati vatrogasci...
- Bitna je volja i upornost, sve je moguće. Vatrogasac nije teško biti ukoliko to voliš, zaključio je Maks.
