U 77. godini života preminuo je Josip Pejaković, istaknuti bosanskohercegovački glumac i dramski pisac. Umro je u Sarajevu, ostavivši za sobom bogato umjetničko nasljeđe.
Pejaković je rođen 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. U Sarajevu je pohađao Dramski studio, u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je ulogom Tuzenbaha u Čehovljevoj drami Tri sestre te ulogom Filtosa u Koncertu u jajetu Fernanda Arrabala, u režiji Kaće Dorić, piše BH-index.
Tijekom karijere ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, brojne filmske uloge – uključujući Ljudski faktor i Kuću pored puta – te desetak monodrama. Neki od njegovih najzapaženijih kazališnih nastupa bili su u predstavama: Kome zvono zvoni, Kuća oplakana, Višnjik, Braća Karamazovi, Tri sestre, Woyzeck, Sprovod u Terezienburgu, Veliki vezir, Hasanaginica, Princip Gavrilo, Omer-paša Latas, Julije Cezar, Fistikovi šejtanluci, Kralj Lear, Legenda o Ali-paši, Dugo putovanje u noć, Hamlet u selu Mrduša Donja i Divlje meso.
Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se izdvajaju: Zlatna kolajna na Zemunskom festivalu 1974. za monodramu Oj živote, Sterijina nagrada za ulogu Omer-paše Latasa 1977., Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 1974., Nagrada ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991., Nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH, Godišnja nagrada "Tmačin prsten" 2008. za ulogu u predstavi Dugo putovanje u noć, Mucijev srebrenjak 2012. za ulogu Hajrage u predstavi Hamlet u selu Mrduša Donja, kao i brojne nagrade s festivala u Jajcu i Brčkom.
Pejaković je autor nekoliko monodrama i filmskih scenarija, među kojima su najpoznatiji Oj živote, On meni nema Bosne, Ljudski faktor te televizijski film Kuća pored puta, koji je nagrađen na natječaju TV Sarajevo 1979.
Od 2001. do 2003. godine obnašao je dužnost direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.
