Splitski Hajduk definitivno je više od kluba. Vojska navijača i vjernost koja ne poznaje granice priče su za sebe. Hajduk je za sve njih način života, a to potvrđuju iz godine u godinu. Tako je i u Vrbanji, slavonskom selu u Županjskom kraju. U središtu mjesta, na jednoj velikoj stambenoj kući velikog hajdukovca Ive Bravića, koja je obojena u bijelo, stoji natpis: "I Vrbanja moja, Hajdukovih je boja."
Zanimljive su priče o ljudima i obiteljima čiji su pradjedovi, djedovi, očevi i majke u 20-im godinama prošlog stoljeća, u potrazi za boljim životom, s dalmatinskog krša počeli odlaziti u Slavoniju, obećanu "zemlju brez kamena". Velik broj njih stigao je i u Vrbanju, gdje se pojavljuje 42 prezimena sa sjeveroistočnog dijela triljskog kraja. Iako su njihovi preci davno napustili dalmatinski krš – iz Čačvine, Tijarice, Kamenskog, Voštana, Vrpolja i drugih mjesta – u njima uvijek teče ona hajdučka krv. Na stotine njih svake godine obnavlja članstvo u voljenom klubu. U svojevrsnu "krštenicu" članstva za ovu godinu upisano je i ime jednog vrbanjca koji broji 95 godina života, a on je Marko Žaper, rođen 29. listopada 1931. godine.
Njegovi djed i sinovi iz Čačvine prvi su došli u Vrbanju 1920. godine, u pitomo slavonsko selo pored Spačvanske šume. Odanost bijeloj boji mnogi Vrbanjci, posebno oni triljskih korijena, iskazuju pored članstva u klubu i pohodima na brojne utakmice koje se igraju na Poljudu. Jednostavno, njima je Hajduk nešto posebno, to je njihova identifikacija, da se zna odakle su. Dok se piše ovaj tekst, na hajdukovom semaforu članstva prikazano je nevjerojatnih 94.994 člana.
Prema saznanjima iz odjela za članstvo, šjor Marko Žaper je trenutno jedan od najstarijih, možda i najstariji član Hajduka. Navijači Hajduka žele srušiti sve rekorde te ispisati nove granice vjernosti. Među njima su Žaperi, Matići, Brčići, Bravići, Omrčeni, Vrgoči, Kurtovići, Skokići, Plazibati, Sučići, Tokići, Ilići i ostali hajdukovci iz slavonske Vrbanje.
