Cijepio bih se odmah, ali cjepiva nema. Ne zna se ni kad ćemo dobiti. Zvao sam obiteljsku liječnicu pa su rekli da ni oni ne znaju kad će dobiti cjepivo. Vidim da se sad cijepe u Zagrebu, ali i to je tako malo, svaki liječnik dobije 30-tak doza. To nije ništa, rekao je Oliver Mlakar (85) za Mirovina.hr.
Omiljeni televizijski voditelj u mirovini je od 2002. godine. Kaže kako mu se danas čini da na televiziji nikad nije ni radio, koliko mu je davno to bilo. Brzo, priča, čovjek zaboravi neke stvari, prilagodi se novima, navikne se. Ima novi život.
– Često čujem ‘nemam vremena jer sam u mirovini’. Kod mene to ne vrijedi, imam vremena. Ne sviđaju mi se dani u ovoj situaciji. Stalno neke vijesti, malo bombardiraju s cjepivom, malo s umrlima, pa s brojem zaraženih… jedva čekam da dan prođe. Pa dođe sljedeći, isti kao prethodni – govori.
Prijatelji su mu isti ljudi s kojima se družio cijeli život. Dugogodišnji, stalni, nemaju veze s televizijom. Desetljećima zajedno sjede, jedu i piju, a sad, govori, ni to ne smiju. Istina, mogao bi ih ugostiti u svom dvorištu, ali…
Dane mu uljepšava šest kućnih ljubimaca
– Izbjegavam druženja, čekam da ovo sve prođe. Dok se svi procijepe i sve postane sigurno. Nisam optimista – kaže.
Zahvaljujući svojih šest ljubimaca, patuljastih šnaucera, čini se da vrijeme ipak brže prolazi. Mlakaru i supruzi Dunji psići uljepšavaju dane. Žive u prirodi, na selu pored Samobora. Puštaju ih van, malo se igraju s njima, idu u šetnju… Kupovinu po dućanima svode na najnužnije, čuvaju se jer su, kaže Mlakar, u toj dobi.
– Da zaradim virus, ništa me ne bi spasilo. Sad su bolnice malo manje pune, ali na kraju će biti pune ludnice. Ova pandemija će sigurno ostaviti trag – kaže.
