Neadekvatna regulacija studentskog rada i prijeko potrebno uvođenje mehanizma kontrole problematika je o kojoj se već godinama raspravlja, od rada na tuđi ugovor do neisplate plaća. Međutim, nakon dvogodišnjeg rada na Zakonu o obavljanju studentskih poslova, krajem listopada donio ga je Hrvatski sabor, a zakon je na snagu stupio 8. studenog 2018. nakon objave u Narodnim novinama 31. listopada. Prije stupanja na snagu obavljanje studentskih poslova bilo je regulirano temeljem odredbi Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, još iz 1996. godine.
Osim što je riječ o prvom zakonu kojim se regulira institut studentskog rada, njime su uređena prava i obveze izvođača, posrednika i naručitelja posla, izjednačena su prava redovitih studenata, dijela izvanrednih studenata i studenata na razmjeni.
“U praksi se tijekom dugotrajne promjene uočio određeni broj područja koja je trebalo jasnije definirati, a uočeno je da određena pitanja nisu uopće uređena te da postoji niz pravnih praznina. Stoga je zaključeno da je potrebno izraditi jedinstveni zakon kojim će se na sustavan i cjelovit način urediti pitanja vezana uz obavljanje studentskih poslova”, objašnjavaju iz Ministarstva znanosti i obrazovanja za Poslovni.hr. Minimalna satnica određena je kao iznos minimalne plaće u Hrvatskoj podijeljen sa 160 pa za 2018. godinu iznosi 21,50 kuna neto, a od 1. siječnja 2019. godine iznosit će 23,44 kune neto.
Zakon uključuje i povećanje satnice za 50 posto za rad noću, nedjeljom i praznicima, pravo na naknadu za prijevoz, pravo na naknadu za topli obrok, plaćenu pauzu od minimalno pola sata ako student radi 6 ili više sati dnevno te kazne i pravila za posrednike i naručitelje posla u slučaju kršenja odredbi.
“U tijeku je i izrada jedinstvene forme studentskog ugovora koja će se koristiti na razini cijele Hrvatske, kao i pravilnik koji temeljem navedenog zakona propisuje ministrica znanosti i obrazovanju u roku od 60 dana od stupanja zakona na snagu”, ističe Dragana Belas, voditeljica Student servisa u Studentskom centru Pula.
Na povećanje minimalne satnice pozitivno su, naravno, reagirali sami studenti.
“Veseli me svaka nova izmjena jer doista je bilo mizerno plaćati studente 16-17 kuna po satu, što je bio česti slučaj. Mislim da ni ovu posljednju izmjenu mnogi poslodavci nisu usvojili, ali nadam se da će s 1. siječnjem sam Zakon zbilja početi djelovati te na neki način prisiliti poslodavce da prihvate minimalnu cijenu rada. U mom bi slučaju često bila riječ o poslovima i isplatama koje sam osobno dogovorila da idu preko studentskog ugovora, a nisam posao pronašla posredstvom samog studentskog servisa, što malo mijenja stvar ako dođe do neisplate ili sličnih nepravilnosti. Kad te tvoj studentski centar ‘ne čuva’, ne možeš ništa osim čekati”, kaže studentica Romana Šimek.
S njom se slaže i Tamara Horvat koja je prije tri godine kao brucošica sezonu odradila za satnicu od 19 kuna što je, kaže, bilo žalosno.
“Pohvalno je što se studentima satnica povećala u skladu s rastom minimalne plaće jer većina studenata ne radi fiksno tako da im je važno da studentska satnica bude prilagođena njihovim studentskim potrebama”, kaže Horvat za Poslovni.hr. No, studentica Tena Špiljak kaže da dosad nije imala neugodnih iskustava.
“Smatram da je to produkt dobrog odabira tvrtki u kojima student radi, konkretno u mom slučaju zato što je riječ većinom o multinacionalnim kompanijama, uglavnom poznatim trgovinama odjećom, kod kojih je isplata uvijek na vrijeme. Smatram da takvih poslova ima dovoljno i da nije bilo potrebe da radim za manje od, primjerice, 20 kuna po satu, a sada to više ni nije moguće. Jedini problem događa se prilikom isplate koju studentski centar treba izvršiti na studentski račun”, kaže ona.
Više pročitajte ovdje.
