Admira Ismić i Boško Brkić ubijeni su snajperskim hicima 18. svibnja 1993. godine na Vrbanja mostu dok su pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo i pobjeći od strahota rata. Priča o njihovoj tragičnoj ljubavi puno puta je ispričana, ali, kako kažu stihovi pjesme, "nešto je prekrilo vrijeme, nešto ljudi zaboraviše”.
Priča o simbolu iskrene ljubavi koja se “stavlja ispred zastava” - kako je opjevala i grupa Zabranjeno pušenje, priča o sarajevskim Romeu i Juliji, prizor mrtvih tijela Admire i Boška, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu koji je grad dijelio na dva dijela, obišla je svijet.
"Držali su se za ruke... odjednom ih je pogodio rafal"
Američki reporter Kurt Schork je 1993. godine za Reuters prvi napisao reportažu o tragičnoj ljubavi dvoje mladih Sarajlija, tvrdeći kako je postojao dogovor nadležnih, s bosanske i srpske strane, da mladi par pređe liniju razgraničenja.
- Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio - napisao je Schork.
Jedan od očevidaca smrti dvoje mladih, prije nekoliko godina je opisao kako je kod njih vidio nadu za život bez rata, piše Slobodna Evropa:
- Djevojka je mahala torbom, držali su se za ruke, i u tom trenutku ona je poskakivala. Najednom ih je presjekao rafal – prvo je pogođen Boško pa Admira – ona je dopuzala do njega… i ležali su onako zagrljeni.
O “sarajevskom Romeu i Juliji” Japanci su snimili dokumentarni film, dokumentarac je snimljen i u koprodukciji PBS's Frontline, National Film Board of Canada i WDR Germany, a režirao ga je John Zaritsky. Napisana je i opera, brojni članci, pjesme, priče. Opjevao ih je i poznati pjevač Bill Madden.
Sarajevska rock grupa Zabranjeno pušenje je 2013. snimila album sa udarnom pjesmom “Boško i Admira”. Snimljen je i video spot. Tada je frontmen grupe Davor Sučić izjavio:
- Ovo je prvenstveno pjesma za Sarajevo, ovo je sarajevska priča i mislim da će se Sarajlije u njoj najviše prepoznati. Nadam se da će imati onu energiju koju dobre pjesme imaju i da će je osjetiti i ljudi koji ne znaju direktno za događaj, koji nisu doživjeli i preživjeli ovdje rat. Kao što mi nekada čujemo neku pjesmu na engleskom i ne znamo joj tekst, ali nas energija pjesme privuče. Nadam se da će se to desiti sa ovom pjesmom i da će je ljudi razumjeti i van Bosne i Hercegovine jer ova priča nije samo naša - rekao je Sučić.
Admirin otac: "Umiješao se rat u ljubav"
Za svjetsku javnost posebno je zanimljivo što su sarajevski Romeo i Julija, kako ih je prvi prozvao CNN, različite nacionalne pripadnosti - Admira je Bošnjakinja (Muslimanka) a Boško Srbin.
Roditelji su odobravali ovu ljubav, a iako njihove djece više nema, ostali su prijatelji.
- Umiješao se rat u ljubav, to je taj problem. A onda prestaju svi zakoni, i ljubavi i svega. Postoji samo zakon rata - kazao je Admirin otac za Slobodnu Evropu.
Jedna od najljepših ali i najtragičnijih ljubavnih priča nije zaštićena od politizacije, od nagađanja tko je i s koje strane ispalio smrtni rafal. Srce Boškove majke, Rade Brkić, je iskreno:
- Ne razmišljam uopće tko ih je ubio. Jednostavno i kad bih doznala za tog čovjeka i kad bih ga vidjela pred sobom, samo bih ga pitala: ’Zašto si to uradio? Zašto ih ubi?’ Ništa više - govori.
Zagrljena tijela sarajevskih “Romea i Julije” ležala su sedam dana na mostu Vrbanja, a osmog su njihova tijela izvučena i sahranjena na groblju u Lukavici (Republika Srpska) Po završetku rata, 1996. godine, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni. S tom odlukom je bila suglasna i Boškova majka (Boškov otac je umro).
