Malo onih među mlađim generacijama znat će ime Zlatka Papeca, zagrebačkog dečka koji je u Hajduk došao iz Lokomotive davne 1956. godine. Vrsnog tehničara i znalca s loptom starije će generacije pamtiti kao igrača koji je uvijek davao maksimum na terenu te koji je, kao i Bernard Bajdo Vukas, stigao u Split i postao pravi Dalmatinac.
Baš na nagovor gore spomenutog legendarnog Zagrepčanina, Zlatko je zagrebačke ulice zamijenio kalama u gradu pod Marjanom. Rođen je 17.siječnja 1934. godine. Karijeru je započeo s petnaest godina u Lokomotivi, a njegove brojke nakon dolaska u Hajduk govore same za sebe: 366 utakmica i 167 golova. Osim toga, sudjelovao je i na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. godine na kojima je osvojio srebrno odličje. Poslije uspješne igračke karijere posvetio se trenerskom poslu nastavivši živjeti u Splitu gdje se i oženio. Od dolaska na Stari Plac pa sve do smrti 2013. godine Split je ostao njegov grad, a Hajduk njegov klub.
Kako bi njegov doprinos hrvatskom sportu i Hajduku ostao zauvijek zapamćen pobrinulo se Društvo prijatelja Hajduka Zagreb upisavši ga u Park svih navijača Hajduka.
- U našim razmišljanjima o imenu koje bismo sljedeće upisali u Park, ime Zlatka Papeca nametnulo se samo od sebe jer ova igračka i ljudska veličina predstavlja još jednu poveznicu Zagreba i Hajduka. Proučavajući detaljnije Zlatkovu karijeru i život, zanimljivo nam je bilo primijetiti kako su ga svi koji su ga poznavali opisivali istim epitetima: gospodin, pošten, moralan, skroman, ljudina... Znali smo automatski da je takvom čovjeku mjesto u Parku, da bude tamo za sva vremena, istaknuli su iz Društva prijatelja Hajduka u Zagrebu.
Kada su gospođu Papec obavijestili tražeći suglasnost bilo joj je, kako kaže, iznimno drago da se netko sjetio njenog Zlatka.
- I sama je istaknula suprugovu nenametljivost i samozatajnost, a nama je posebno zanimljivo bilo slušati priče o Bajdi s kojim su Papeci bili kućni prijatelji te koji je i zaslužan što je Zlatko Papec, kao i mi, postao i ostao „zaražen“ Hajdukom - prepričavaju riječi Papecove supruge navijači iz Zagreba.
Zlatko će tako biti simbolično upisan pod brojem 195661. Broj 56 označit će srebro s Olimpijskih igara, a broj 61 godinu kad je Papec u polufinalu tadašnjeg Jugoslavenskog kupa priznao sucu da je gol postigao rukom dokazavši još jednom zašto se njegovo ime i dan danas u navijačkim krugovima izgovara sa velikim poštovanjem.
Čovjek velikih manira, kako ljudskih, tako i igračkih, nikada neće biti zaboravljen. Kao i mnoge legende ostat će za vječnost upisan u Parku, baš kako dolikuje takvim ljudima. Jer takvi su uistinu rijetki. A baš se takvi trebaju pamtiti.
