Kada su je kao malu djevojčicu pitali što će biti kada odraste, a ona im brzo i koncizno bez premišljanja glasno odgovorila da želi biti kapetanica broda Riječanka Vera Zec Dešković bez daha je ostavila sve koji su je tom prilikom slušali.
Još dok nije krenula u školu u ruke joj je završio prospekt u kojem je snimka iz aviona prikazivala duboko more i brodove. Nakon što ju je ugledala dugo je maštala o njoj i to je zapravo bio početak njenog interesa za brod i navigavanje o kojem u to vrijeme, ali i nakon toga, ništa nije znala. Da nije nigdje imala potporu u izboru svog budućeg zanimanja dokazuje i to da ne samo što su joj roditelji bili protiv toga da postane kapetanica broda već i ljudi koji su je u to vrijeme okruživali.
Konkretno kada su u školi učenici razgovarali o tome gdje će se tko upisati, a Vera kazala da će na Pomorski fakultet školski su joj kolege tada rekle "da se ne zafrkava jer sada ozbiljno razgovaraju". Očekivala je takvu reakciju okoline. Toga je dana samo testirala ljude i njihovo mišljenje o tome. Nakon toga je zašutjela i nikada više s nikim nije raspravljala o tome.
- Komentari su bili različiti, ali ja sam išla svojim putem. Sa onim što odaberem ja moram živjeti cijeli život, a okolina će ionako uvijek imati neko mišljenje. Naposljetku nisam pohađala Srednju pomorsku školu već sam upisala Pomorski fakultet, smjer nautike. Iako je sa mnom u generaciji bilo studentica niti jedna od njih nije išla na brod.
Više od 20 godina na ro-ro putničkim brodovima
Prvi put je zaplovila remorkerom pa teretnim brodom tijekom kadeture nakon čega je polagala poručnički ispit. Početkom devedesetih se ukrcala na tadašnju Jugoliniju na kojoj je bila jedina žena oficir, a čim je skupila dovoljno navigacije polagala je kapetanski ispit, te je prvi put kao kapetanica ukrcana 2006. godine. Kroz svoju je praksu plovila na teretnim brodovima, kruzerima i na jahti, no karijera joj je obilježena ro-ro putničkim brodovima na kojima je provela više od 20 godina. Na njima se i danas nalazi.
- Dok sam plovila na jahti bila sam prisutna vjenčanju njemačkog supermodela i glumice Heidi Klum, međutim na brodu svi članovi posade potpisuju klauzulu o čuvanju informacija tako da ne mogu ništa više od ovoga reći. Na jahti je svojevremeno, a nakon što je osvojio prvenstvo, bio i engleski nogometni klub Leicester City F.C. Moja je posada bila jako oduševljena, a ja, kako ne pratim nogomet, nisam ime znala nikome od njih.
Ro-ro putnički brodovi su joj najdraži i zato najviše plovi na njima. U njemu prevozi putnike, automobile i kamione. Nikada u životu nije planirala ploviti na putničkim brodovima, niti je predala molbu za posao na njima, a naposljetku je na njima ostala čitav život.
Verin, sada već pokojni, suprug također je bio kapetan. Priča kako je jednom dok je šetala s njim netko viknuo "barba", okrenuli su se oboje, no čovjek se obratio Veri koju tako zovu na brodu. Suprug joj je odlično podnosio činjenicu da mu je žena, baš kao i on, barba. Upravo joj je on, zapravo, bio jedina potpora i netko s kim je mogla sve dijeliti u životu.
11 mjeseci kontinuirano na moru
Dok je plovila na brodovima Jugolinije i na kruzeru otplovila je sve kontinente osim Australije, no na ro-ro putničkim brodovima je vezana za uže područje. Tako je primjerice sedam godina provela u
sjevernoj Europi na liniji između Belgije i Ujedinjenog Kraljevstva, godinu dana je bila na liniji u Baltiku i to između Švedske i Latvije, pa srednji i zapadni Mediteran i na zapadnoj obali Afrike. Najduže je bila na brodu kao treći palube i to 11 mjeseci, a sada je na brodu dva do tri mjeseca, dok je 45 dana na kopnu.
U slobodno vrijeme, kojeg nema puno, ali se može i mora naći, najčešće čita u svojoj kabini veličine studio apartmana u kojem ima sve što joj treba. Na pitanje je li doživjela neku veliku oluju u svojoj karijeri kaže da je loše vrijeme svakodnevnica svih pomoraca, a posao je da se brod pripremi za takvu situaciju. Prisjetila se jednog nedavnog lošeg vremena koje je doživjela u rujnu prošle godine "za rivom" u španjolskoj Palma de Mallorci. Iako po prognozi nije bilo najavljeno nevrijeme pilot im je prilikom ulaska u luku rekao da se očekuje kratka nevera.
Nenadana oluja
- Taj dan sam namjeravala spuštati čamce, no onda sam rekla da je bolje ne dirati ih. Vrijeme je bilo zaista lijepo i nije mi bilo jasno zašto nam je pilot najavio neveru. Oko 11 sati kao da je netko pritisnuo prekidač i upalila se nevera. Od povjetarca je nastao jaki huk. Na anemometru sam pratila jačinu vjetra koja je sa 10 čvorova u nekoliko minuta skočila na 35, 50 i više. Taj dan sam najviše vidjela 60, a kasnije su mi rekli piloti da je bilo izmjereno i 75 čvorova. Sve je to trajalo sat vremena tijekom kojeg je bio sveopći kaos u luci jer 70 čvorova niti jedan konop ne može izdržati.
Imala je sreću jer je smjer vjetra njen brod "gurao" na rivu, u suprotnom bi imala velikih problema. Konopi bi popucali, a brod bi otplutao put jahti koje su se nalazile u marini s druge strane luke. Upravo to se dogodilo brodu koji je bio vezan do njenog, ali sa druge strane rive. U prve dvije minute nevere su mu svi konopi popucali zbog čega je otplutao na drugi kraj luke. Vjetar ga je nosio na tanker kojeg je, srećom, samo lagano dotaknuo, pa nije bilo ljudskih žrtava, ali ni velike štete.
