Stajala sam među beskonačnim brojem ljudi pred šalterima na mupu. Klinci su bili s tatom u autu, naoružani krafnama i crtićima, a ja sa kavom s automata u ruci čekala red. Otkad smo dobili drugo dijete, ne bojimo se pribjeći takvim metodama da bismo nešto obavili ili popili kavu. Nadam se da nas Andrea Andrassy neće vikat. Još nitko nije umro od krafne. Šalim se, nije mi argument, nastojimo zdravo hraniti djecu, ali definitivno imamo izleta u krafne i čokolade.
No, da se vratim na temu. S kavom u ruci, bez klinaca po nogama, našla sam sjedeće mjesto. Čekanje je postalo ugodna kava. Mogla sam do podne čekat, što se mene ticalo. Kako je tati u autu, nisam se puno zamarala. Ostao je s dovoljno oružja. Kolegica na par šaltera niže nije bila te sreće. Dvogodišnjak je bio s njom. Na njoj, pri njoj, pod njoj. Svi mogući prijedlozi u kombinaciji sa svim mogućim padežima zamjenice ona jedva nekako dočaravaju količinu položaja koje bi malac promijenio u rasponu od dvije minute. A bili su tu više od dvije minute. Mnogo više.
Da stvar bude gora, oko majke su se počeli ljepiti pogledi zgražanja. Naravno, dijete nije ni šutilo, već vikalo, pjevalo, plakalo, smijalo se. Očito je to narušilo meditativnu tišinu administrativnih prostorija jer zgražajući pogledi su se množili ko gljive poslije kiše. Majka je poput iskusnog karate trenera, u svim smjerovima mahala rukama ne bi li primirila dijete, no nije joj išlo. Klinac je bio nenadmašan. Kad su napokon došli na red, ustanovilo se da im nedostaje 20 kuna taksenih maraka. Mješavinom kung fu, karate i jiu jitsu pokreta, majka je zgrabila dijete i odmarširala. Nije bilo zgražajućih pogleda. Shvatili su da su prešli granicu. Svi.
Toliko se priča o demografskim mjerama u našoj zemlji, no što je s demografskim mentalitetom. Da, majka je sama odabrala majčintvo.
A, to je njeno dijete. Da, nije nitko dužan pomoći joj. Da, da, da. No. Ne možemo u tom slučaju optuživati vladu za nedostatak demografskih mjera. U tom slučaju one nedostaju u narodu. Možda zvuči glupo i neozbiljno, no svaka kaplja pomaze ga tkati. Slap. Demografiju. Domovinu. Blagostanje. Svaka kap. Svaka, baš svaka osoba može mu pripomoć. Kad vidi majku brojne djece, prije nego je krene izrugivat. Kad se nađe ispred trudnice u redu za kruh. Kad u svemu što radi, uperi prst prvo u sebe, a onda u vladu.
